OPERATIVNI SISTEMI
Računarske mreže i način rada u mreži

Računarska mreža se formira povezivanjem računara ili komunikacione opreme preko komunikacionog kanala tako da preko nje mogu da se prenose podaci, programi ili da se dijele pojedini uređaji nekog računarskog sistema. Postoje dva osnovna tipa računarskih mreža:

        - lokalne računarske mreže (eng. Local area networks, LAN) koje povezuju uređaje koji su relativno blizu jedni drugima,
        - globalne računarske mreže (eng. Wide area networks, WAN) koje pokrivaju veće geografske površine.

Način rada u mreži

Poslovi u računarskoj mreži mogu da se izvršavaju na tri načina:

        1. na jednom centralnom računaru,
        2. na skupu ravnopravnih računara,
        3. klijent-server okruženje.

Centralizovana obrada

U ovom načinu obrade svi poslovi se izvršavaju isključivo na jednom računaru (npr. mainframe računaru ili serveru preduzeća) dok se ostali čvorovi mreže koriste isključivo za unos podataka i prikaz eventualnih razultata. Ovaj način rada uobičajen je kod mreža koje se sastoje iz centralnog računara i terminalske mreže.

Obrada na mreži ravnopravnih računara

Drugi primjer organizacije mreže je mreža ravnopravnih računara (eng. peer to peer). Upotrebom tehnologija koje obezbjeđuju npr. Artisoft LANtastic, Microsoft Windows for Workgroups ili Apple Localtalk, računari u ovoj vrsti mreže mogu da komuniciraju direktno jedan sa drugim bez postojanja servera. Ova vrsta mreže obezbjeđuje osnovne mrežne servise koji uključuju djeljivost datoteka i štampača, uz mnogo manja ulaganja u opremu. Nedostatak ove organizacije je usporavanje komunikacije kroz mrežu sa rastom broja računara, tako da u mrežama ovog tipa koje imaju više od 25 računara ili dijele veliku bazu podataka, komunikacija može da bude veoma spora. Zbog toga se ova vrsta mreže koristila u malim preduzećima koje nemaju potrebu za brzinom i kapacitetom klijent-server arhitekture. Danas se, zbog pada cijene računarske opreme, ova vrsta mreže relativno rijetko koristi.

Obrada u klijent-server okruženju

Veliki broj mreža sadrži snažniji mikroračunar ili radnu stanicu sa mrežnim operativnim sistemom koji upravlja aktivnostima u mreži. Uobičajeno je da se aplikativni softver (npr. za obradu teksta, tabeliranje, elektronsku poštu, itd.) i podaci smještaju na serveru. Server distribuira programe i podatke ostalim čvorovima u mreži na njihov zahtjev. Takođe, na zahtjev klijenata server može da izvršava i pojedinačne poslove ili dijelove poslova, dok se jedan dio poslova (obično onih koji imaju manje zahtjeve za resursima) odvija i na klijentima. Korišćenje servera pruža mreži veću brzinu i snagu obrage, ali zahtjeva veća ulaganja i vezuje se sa određenim problemima u održavanju. Za mrežu koja dopušta ovakav način obrade se kaže da ima klijent-server arhitekturu, dok se za poslove koji se izvršavaju na ovakav način kaže da rade u klijent-server okruženju.

    Index