Rafaelo Santi

Rafaelo Santi (1483 - 1520) jedan je od najpoznatijih slikara italijanske renesanse.

Rođen je 6. aprila 1483. u Sanciju kod Urbina, sin Đovanija Santija (1435 - 1494), koji je na dvoru Montefeltro bio zaposlen kao slikar i majke Mađe de Batista Čarle.

Pored oca Rafael upoznaje poznate slikare koji su u to vreme radili takođe na dvoru u Urbinu. Na mladog Rafaela su ostavile naročiti utisak geometrijski oblikovane slike Pjero dela Frančeska.

Prvo obrazovanje u slikarstvu Rafaelo dobija kod svog oca, koji je samim tim i njegov prvi učitelj. Kada je prešao u radionicu kod Pjetra Vanučija (Peruđina) nije poznato da li još u vremenu dok mu je otac bio živ i od njega preporučen, ili tek nakon njegove smrti, a čak se smatra da ga je slikar Timoteo Viti lično preporučio Peruđinu. Po Vazariju koji je pisao o Rafaelovom životu, to bi bilo 1494. Peruđino je u to vreme imao veliku radionicu u Peruđi i u Firenci gde je obučavao veliki broj učenika. 7. oktobra 1491. umire mu majka, a tri godine kasnije umire mu i otac, 1. avgusta 1494. u Urbinu.

Od jeseni 1504. Rafael boravi i radi u Firenci na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, Leonarda da Vinčija, Andreje del Sarta, Mikelanđela i Fra Bartolomea. U Firencu je došao sa namerom da ostane par meseci i da prostudira radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i 21. aprila 1508. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo. Slikar u Firenci". U međuvremenu boravi na kratko u svom rodnom mestu Urbino i u Peruđi. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike o Bogorodici: Madona u zelenom (1505, muzej u Beču), Sveta familija (1507, pinakoteka u Minhenu), Venčanje device Marije (1504, Pinakoteka Di Brera u Milanu.