Davno je bilo
kad sam dobio svoj prvi bicikl sa "brzinama". Imao ih je 10
i predstavljao je nepresušan izvor zabave za mene. Nezgodna stvar je bila
što je bio pomalo premalo "divalj" (u prevodu: nije imao dovoljno
sportskih crta). Kasnije sam shvatio da je u stvari previše "gradski".
Težnja da se dobije bicikl koji će imati "brzine" a neće imati
gume čije bi se feluge krivile na svakoj većoj neravnini definitivno je
dovela do pojave Mountain Bike-a.
U početku su svi imali 18 brzina. Naprijed,
kod pedala, nalazila su se 3 zupčanika dok se nazad, kod točka, moglo
nabrojati 6. Kasnije se neko dobro dosjetio pa dodao i jedan za ekstremne
uspone. Naravno, postoje i mnoge varijacije, ali ovo je osnovno.
Točkovi od 26" mnogo širi od onih kod
trkaćih bickla, sa gumama koje su skoro uvijek imale ripne kao da će voziti
po blatu 10-15 cm dubokom.
Kočnice su jedina sporna stvar. Kod mnogih
koji su vozili dobre stare "ponije" bilo je apsolutno neprijatno
odsustvo "zadnje kočnice", koja je radila tako što se pedale
okrenu u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu. Ipak, kada se pritišću
obe u isto vrijeme, ukoliko dobro rade, proizvode zapanjujuće dobre rezultate.
(Inače, PRAVILO je da se koči sa obe kočnice u isto vrijeme).
Ostalo je bilo više-manje isto kao i kod
ostalih. Kratko bi se mogli opisati i kao mješanci BMX-a i trkaćeg bicikla.
|