“ Čudo od djeteta ”
Wolfgang A. Mozart rođen je u
Salzburgu od oca Leopolda, vrsnog kapelnika i kompozitora. Još kao dijete
putovao je sa ocem po Evropi priređujući koncerte u svim većim mjestima.
Smtrali su ga za čudo od djeteta, jer je već sa tri godine počeo tražiti i
slagati melodije na klaviru, a sa 5, 6 i 8 godina napisao je neke male
kompozicije koje su nam – zahvaljujući zapisima ostale sačuvane. Sa 11
godina već je komponovao i svoju prvu operu, a sa 14 godina dobio je prvo
veliko priznanje u Haliji. Majka mu umire u Parizu 1773. godine, gdje su živjeli.
Nakon majčine smrti Mozart se nastanio u Beču, gdje se i oženio. Poslije
sretnog djetinjstva slijedi težak i mučan život zrelog umjetnika, a poslije
toga smrt u osami i bijedi. Koliko više rastu brige i tegobe u Mozartovom životu,
toliko upornije i snažnije dolazi do izražaja njegov veliki stvaralački dar.
Mozart umire sa 35 godina za vrijeme jake i hladne snježne vijavice 5. decembra
1791. godine. Niko ga nije otpratio do zajedničkog počivališta koje je našao
u zajedničkom grobu bečkih siromaha i beskućnika. Na dan njegovog sprovoda
bjesnilo je užasno nevrijeme. Bolesna Konstanca, Mozartova supruga, nije mogla
ustati iz postelje, a onih nekoliko prijatelja koji su Mozartovo tijelo htjeli
otpratiti do groblja vratila je mećava kući još prije nego što je povorka
stigla do odredišta. Kada se pokojnikova žena, nakon nekoliko dana, htjela
pomoliti na njegovom grobu, nije ni to mogla učiniti. Mozartovi su ostaci bili
položeni u zajedničku grobnicu siromaha i beskućnika.
Muzička ostavština Mozarta je
velika na svim područjima muzičkog stvaranja. Mozart je komponovao brzo i
lako. Odmah je pisao partituru bez klavirskog izvoda. Njegova muzika se odlikuje
vokalnom izrazitošću i instrumentalnom čistoćom.
O MOZARTOVOJ NARAVI
Mozart je bio pošten i pristojan
dječak. Nije se uzdigao ni pored svih priznanja i bogatih nagrada. Ni u zrelim
godinama nije bio umišljen i ohol. Poštovao je rad drugih muzičara i divio se
svima koji su to svojim djelima zaslužili. Mada mu je život, što dalje to više,
donosio tegobe i zlo, razočarenje i patnje, Mozart nije izgubio unutrašnju
vedrinu i vjeru u čovjeka. Treba spomenuti i veliko prijateljstvo sa J.
Haydnom.
MOZARTOVE OPERE
Više Mozartovih opera nastalo je
po italijanskim tekstovima u italijanskom stilu, druge su komponovane po uzoru
na francusku komičnu operu, a neke u tradiciji zingišpila na njemački
tekst.Kada je imao 12 godina komponovao je zingišpil “ Bastijen, Bastijena
” ( 1768 ), čija je premijera bila u Beču. U zingišpilu je opisana ljubav
Bastijena ( lirski sopran ), Bastijene ( koloraturna subreta ) pomračena
sumnjom vlasnice zamka, zaljubljene u Bastijena: vrač doprinosi sretnom završetku.U
“ Indomenu ” ( 1781 ) je obrađena glukovska tema – potreba žrtve, borba
između očinske ljubavi i zavjeta.Prva Mozartova zrelija opera bila je “
Otmica iz saraja ” ( 1782 ) komponovana po njemačkom libertu. Mozart je
upotrijebio tada omiljene turcizme. Opera je prožeta autobiografskim momentima:
Belmonto traži izgubljenu Konstancu i nalazi je na sultanovom dvoru.Ni jedna
Mozartova opera nije tako vjerno naslikala društvo kao “ Figarova ženidba
” ( 1786 ) napisana po istoimenoj komediji. Komponovana je sa odgovarajućom
satiričnom oštricom. U Beču ova opera nije bila naročito primljena, dok je
publika u Pragu i ostalim gradovima imala više razumijevanja. U ovoj operi
vjerno su prikazane misli jednostavnih ljudi. Sluga Figaro je vještiji,
pametniji i lukaviji od grofa i on poslije mnogih događaja i nepredviđenih
situacija uspijeva da se oženi sobaricom Suzanom.Još jedna Mozartova vrlo
originalna opera “ Don Đovani ” izvedena je u Pragu s velikim uspjehom.
Osvajač žena, cinik, bezobzirni i egoistični “ Don Đovani ” dat je sa
prizvukom demonskog: njemu je suprotan sluga Leporelo oličenje zdravog narodnog
duha, a u operi su i predstavljeni likovi žena koje ga i mrze i vole.1791.
godine napisan je zingišpil “ Čarobna frula ” i to za rekordnih 18 dana.
Tu je na fantastičan način opisana borba između tamnog podzemlja, kojim
upravlja kraljica noći i blistavog svjetla dana, koji izvire iz istine razuma i
mudrosti čarobnjaka Sarastra. Knez Tamino s čarobnom frulom i ptičar
Papagenosa zvončićima prolaze kroz niz iskušenja da bi oslobodili Paminu.
SOLO
PJESME
Mozart je napisao oko četrdeset
solo pjesama i to po ugledu na berlinske i hamburške majstore. Najpoznatije
Mozartove solo pjesme su: “ Uspavanka ”, “ Ljubičica ”, “ Tuga proljeća
” i “ Pjesma rastanka ”.
CRKVENA
DJELA
Među velikim brojem crkvenih
opusa koje je Mozart komponovao ističe se “ Krunidbena misa”. Rekvijem je
napisan 1791. godine i predstavlja završno djelo Mozartovog rada i sintezu
boravka i klasike.
SIMFONIJE
Mozart je napisao pedeset i tri
simfonije. Početne su bile bliske italijanskoj serenadi. Zrele simfonije su
dramatske i raspjevane. Ako je, Haydn sazidao zgradu za klasičnu simfoniju,
Mozart je to ispunio duhom.
Među poznatijim simfonijama je “ Pariska simfonija ” komponovana za “
Duhovne koncerte”.
Simfonija u B – duru ima određeniji simfonijski karakter tema, takođe po
Haydnovim uzorima.
Komponovana za svečanost salsburškog gradonačelnika Hafnera “ Hafner
simfonija ” predstavlja povratak serenadi.
“ Lincerska simfonija ” komponovana je u Lincu gdje se Mozart zaustavio pri
povratku u Beč i pisana je za tamošnje “ Muzičko društvo ”.
“ Praška simfonija ” je komponovana neposredno prije Mozartovog polaska u
Prag. Tamo je izvedena sa velikim uspjehom.
“ Labudova pjesma ” ili “ simfonija u Es – duru ” najbliža
je Haydnu po svojoj formi i koncepciji.
OSTALA DJELA
Odličan pijanista, Mozart, ostao
je poznat, po pisanju kamernih kompozicija i serenada od kojih je najpoznatija
“ Mala noćna muzika ” koju izvodi gudački orkestar. Mozart je komponovao i
sonate. Gotovo polovina sonata za violinu i klavir predstavlja kompozitorove dječačke
pokušaje. Ali Mozartova raznovrsnost nije nigdje tako izražajna kao u
koncertima. Poznati su “ Klavirski koncerti ”, pa zatim “Krunidbeni
koncert ”.
R
E Z I M E
Mozart je umro ne navršivši
trideset šest godina života. Romen Rolan zapaža da u tim godinama Betoven
nije bio napisao Klavirsku sonatu “ Apasionatu ” ni petu sinfoniju. Daleko
je od njega još bilo izgrađivanje Devete simfonije. Šta bi Mozart ostavio da
je duže živio? Veliki broj njegovih djela ispunjen je optimizmom, vedrinom i
uravnoteženošću. Ali drugi Mozart je već postojao. Odgovor na to pitanje
daju “ Don Đovani ” i “ Rekvium ”. To je put na kome bi Mozart
nesumnjivo izvršio krupnu obnovu i preobražj i svoje i evropske muzike. Ali
zadatak je ostao nezavršen. Preuzeo ga je i izvršio drugi, drugačiji div muzičke
istorije: Ludvig van Betoven
BACK
|
|