Najsretnije godine

Nakon burnih ruskih godina slijedio je u Chagallovom životu miran i sretan period kad se umjetnik potpuno posvetio svojoj porodici i sliksnju . 1923. dobio je narudžbu poznatog trgovca umjetninama Vollarda da ilustruje Gogoljev roman “Mrtve duše” , što mu je pribavilo novu slavu ilustratora u gvašu i bakropisu . Steekao je puno umjetnicko priznanje . 1924. u Parizu je održana prva Chagallova retrospektiva , a 1925. njegova su djela izložena i u Njujorku . Po prvi put u životu imao je dovoljno novca da bi mogao živjeti lagodno i opušteno . Chagallovi su živjeli u raskošnoj vili mirnim porodicnim životom ispunjenim ljubavlju i srecom . Sve ovo odrazilo u slikama iz tog perioda dajuci im notu blagosti i nježnosti .

U prvim godinama po povratku u Pariz Chagallovim slikama dominiraju motivi iz Rusije , koji postaju njegovim zaštitnim znakom . 1925. naslikao je “Seljacki život” , koji mnogi kriticari uporeduju sa slikom “Selo i ja” . Motivi su skoro istovjetni . U prednjem planu su ponovo arhetipske glave covjeka i životinje , ovog puta konja ili magarca , pozadina je živopisna sa parovima koji pkešu ili se voze u kojskim kolima i sa porodicnim skupom za stolom ispred kuce . Medutim , za razliku od prve slike , radene pod uticajem kubizma , ovdje kompozicija ne pociva na odredenom apstraktnom geometrijskom obrascu , vec su motivi ujedinjeni po principu slobodnih asocijacija . Covjek koji vodi životinju ciji profil istovremeno pretstavlja osnovu kuce , ima na ovoj slici prije komplementaran nego kontrastan efekat . Ovaj nacin komponovanja karakteristican je za nadrealizam , tako da su Chagalla , koji je slike slicne ovoj stvarao još mnogo prije 1924. kad se nadrealizam javio kao pokret , mnogi smatrali prvim nadrealistom . Medutim ovo poistovjecivanje , od koga se i sam Chagall nastojao ograditi , prilicno je neumjesno . Iako je Chagall vec u samim svojim slikarskim pocecima otkrio znacaj snova , vizija , neracionalnog za svoje stvaralaštvo on nikada nije prihvatio prenaglašavanje moci potsvjesnog , odnosno automatizam (slikanje u stanju slicnom transu ) na kom je pocivalo nadrealisticko slikarstvo . On se ogranicavao na cista , jasna , “konvencionalna” , ali poetikom prebogata ljudska osjecanja . Chagall je za svoju mjetnost rekao da je “svjesno nesvjesna” , odnosno odredeni racionalni poredak ipak je na njegovim slikama uvijek prisutan , tako da je njihova simbolika skoro uvijek jasna , što nije slucaj sa sa složenom , nejasnom , višeznacnom simbolikom nadrealistickih djela , za cije tumacenje su se mutni odgovori mogli naci samo uz pomoc psihoanaliticke teorije . Ako je Chagall isticao psihološku dimenziju svojih djela , pod tim se nikako ne siju podrazumijevati elementi psihologije - nauke . Kasnih dvadesetih godina Chagallove slike posaju sve nježnije , sanjarskog , romanticnog raspoloženja , blagih , ali zažarenih boja . Franz Meyer je , uporedujuci znacaj Picassoa i Chagalla za modernu umjetnost , rekao : “Picasso je zaslužan za trijumf intelekta , Chagall za uzdizanje srca” . “Pijetao” je jedna od neobicnih Chagallovih “ljubavnih” slika iz tog perioda cije se razumijevanje može tražiti samo u domenu narocitog raspoloženja i osjecanja kojima zraci . Izgubljen u svojoj sreci , u prednjem planu je par u kom je ljubavnik zamijenjen monumentalnom pticom . Njihovo blaženstvo dijele još dva para ljubavnika , izolovanih u pozadini slike i u sigurnosti svoje ljubavi .

Medutim ljubavna pjesma koju je Chagall pjevao u ovim djelima bila je uskoro prekinuta . Tridesetih godina Evropi je zaprijetila nova opasnost – fašizam .