Rat i revolucija u Rusiji 

Sasvim slucajno , ne svojom voljom , Chagall se našao u vrtlogu burnih dogadaja i velikih promjena , koji je zavitlao cijelu Rusiju . Tih devet godina , koliko je ostao u Rusiji pretstavljale su najnemirniji period u njegovom životu .

Pocetak rata zatekao je Chagalla u Vitebsku . Boravak u zavicaju omogucio mu je da ponovo izbliza posmatra prizore koje je upamtio iz djetinjstva i da portretiše stare rabine ciji su mu likovi bili zanimljivi zbog narocitog dostojanstva kojim su odisali .Tim ljudima predanim vjeri , u kojoj su nalazili potpuno utocište i mir , neosjetljivi za sva svjetska zbivanja , Chagall je prilazio sa ljubavlju i simpatijom , iako , svjestan opasnosti koje je nosio rat , nije više mogao dijeliti idilu i bezbrižnost u kojoj su oni živjeli . U ovom nizu portreta najuzvišenije religiozan je “Židov koji se moli” , poznat i pod nazivom “Rabin Vitebska” . Lice je radeno naturalisticki , tako da bi ga bilo moguce razlikovati i u mnoštvu , dok je molitveni šal , kojim je rabin ogrnut potpuno stilizovan i bliži se geometrijskoj apstrakciji . Crna i bijela boja koje dominiraju pojacavaju dojam dostojanstvenosti koja karakteriše rabinovo lice .

25.jula 1915. Chagall se oženio svojom zarucnicom Bellom Rosenfeld , koja ga je cekala svih godina koje je proveo u Parizu . Za razliku od Chagalla Bella je bila iz ugledne porodice , pa njeni roditelji nisu baš bili oduševljeni zetom poput Chagalla , ali su pred Bellinom i Marcovom upornošcu na kraju popustili . Chagall je naslikao niz slika kojima je velicao njihovu ljubav , medu kojima se neke ubrajaju u najpoznatija i najbolja njegova djela . “Rodendan” (1915.)je poetski prikaz dogadaja kojeg se Chagall rado sjecao i koji je prepricao u svojoj autobiografiji . Rijeci koje je upotrijebio da opiše kako ga je Bella za rodendan iznenadila buketom cvijeca (“Samo što bih otvorio prozor , a plavi vazduh , ljubav i cvijece , zajedno s njom uletjeli bi unutra .”)on je doslovno primijenio na svojoj slici , tako da se cini da ljubavnici , potpuno oslobodeni gravitacione sile , lebde u vazduhu . Sam Chagall izvodi neobican okret da bi poljubio Bellu koja još uvijek drži cvijece u ruci . Ovo prenošenje jezickih metafora na slike , vješta adaptacija pisanog u vizuelni jezik najbolje pokazuje koliko je Chagallovo slikarstvo blisko poeziji . Inace , “leteci” likovi postali su Chagallova opsesija i jedan od njegovih zaštitnih znaka .

Svoj medeni mjesec Chagallovi su proveli u selu blizu Vitebska , što je inspirisalo Chagalla za slikanje seoskih tema koje dominiraju njegovim slikama iz ovog perioda . Medutim idila na selu usred rata nije mogla dugo trajati . Da bi izbjegao da bude poslan na front Chagall je otišao u Petrograd , gdje se zaposlio u Uredu za privredu . Radeci u skucenoj kancelariji , u spartanskim uslovima , mije imao vremena ni snage da se više posveti slikanju .

1917. , medutim , desila se Oktobarska revolucija , kako je sam Chagall rekao jedan od najznacajnijih dogadaja u njegovom životu . Srušen je zaostali caristicki režim , zaustavljen rat , Jevreji su postali ravnopravni gradani . Sve je to ulilo u Chagalla veliki optimizam . Osim toga nova vlast je podržala avangardne umjetnike u pocetnoj fazi revolucije pošto su pretstavljali opoziciju do tada zvanicnoj , akademskoj , “buržujskoj” umjetnosti . Takode se mislilo da ce nova umjetnost i politika inspirisati i potsticati jedna drugu u stvaranju humanije buducnosti i tražilo se od umjetnika , u duhu marksistickih ideja , da umjetnost približe narodu . Chagall se oduševljeno prihvatio ovog posla kada je imenovan za direktora Škole lijepih umjetnosti u Vitebsku . Chagall je uspio da dovede u Vitebsk i mnoge velike umjetnike toga vremena , medu njima i Kazimira Maljevica , koji je medutim , uvukavši Chagalla u rasprave o estetskim pitanjima postao netrpeljiv i dogmatican protivnik njegovog shvatanja umjetnosti . Naime , u vrijeme dok je Chagall boravio u Parizu ruska je avangarda , neznatna i slabašna za Chagallovih petrogradskih godina , postala izuzetno znacajna i uticajna , jer su upravo ruski avangardni umjetnici , zbog gotovo potpunog odsustva eksperimenta u dotadašnjoj ruskoj umjetnosti , postali najrevolucionarniji protivnici akademske tradicije . Ti umjetnici , medu kojima su svakako najznacajniji bili Kandinski i Maljevic , zahtijevali su da se sa slika uklone svi ostaci predmeta koji se mogu prepoznati , odnosno da se umjetnost oslobodi svih veza sa datom stvarnosti . Tako je rodena apstrakcija koju je Maljevic svojom senzacionalnom slikom “Crni kvadrat na bijeloj pozadini” doveo do krajnjeg geometrijskog uproštavanja . Medutim , Chagallu je ova bespredmetna umjetnost bila potpuno tuda i neprihvatljiva i Maljevic mu je uskoro postao trn u oku . Dopustio je da ga smijene sa polažaja direktora svoje škole u Vitebsku i s olakšanjem otputovao u Moskvu 1920.

U Moskvi je Chagall radio dekoracije i scenogrfije za jevrejsko nacionalno pozorište Granovskog , što je bilo znacajno za dalji razvoj njegove umjetnosti , jer je probudilo njegovo osjecanje za scenski karakter koji pridaje mnogim svojim slikama .

Ruske je umjetnike država podržavala u zavisnosti od toga u kojoj su mjeri njihova djela pretstavljala podršku ideologiji . Pošto je Chagall na ovoj ljestvici bio veoma nisko kotiran , on je u Moskvi živio veoma bijedno . U totalitarnom sistemu kakav je izgradivan u Rusiji , nije više bilo mjesta za umjetnika poput Chagalla , cije djelo pretstavlja spomenik individualnosti , kreativnosti , slobodne umjetnicke inspiracije . 1922. Chagall je s porodicom uspio da ode u Pariz