FLANDRIJA

Podvojenost između jučnih i severnih nizozemskih provincija, koja je postojala i ranije, početkom 17. veka postala je konačna. Primirjem iz 1609. god. južna Nizozemska, koju su činile provincije Barabant, Flandirja i Valona, politički se odvojila od severnih delova zemlje i ostala i dalje pod vlašću Španije. U Flandriji je, budući pod vlašću katoličke i feudalne Španije, kontrareformacija bila tokom 17. veka veoma jaka, a to je značilo da je i umetnos bila otvorena prema uticajima barokne umetnosti iz Italije.

U katoličkoj Flandriji jezuiti su imali veliki uticaj na sav duhovni život. Španjolci su stvorili plemstvo, koje je bilo zavisno od dvora, a crkvu, koja im je služila, učinili su svemoćnom, pa je umetnost dobila dvorski i zvanični karakter, ali joj je ipak ostavljeno više slobode nego npr. u Francuskoj.

Centralna ličnost flamanskog slikarstva baroka i jedan od njznačajnijih slikara i u istoriji umetnosti, koji je živeo kneževski i ostavio veliki broj dela iza sebe je RUBENS.