KARACHI

Krajem 16. veka Bolonja je postala najznačajniji centar italijanske umetnosti. Tu je LODOVIKO KARAČI (Carracci, 1555. do 1619.) sa svojim rođacima AGOSTINOM I ANIBALOM osnovao akademiju, nazvanu Accademia degli incaminati (delji inkaminati-upućeni na pravi put), koja je postala rasadnik umetnosti 17. veka.

Lodoviko se rodio u Bolonji, učio je kod jednog slikara maniriste, pa je duže vremena proveo u Firenci, Parmi, Mantovi i Veneciji. Uvidevši da manirizam sprečava napredak slikarstva, on je preporučivao osamostavljivanje umetnika i neposredni studij prirode, ali ne i prekidanje sa dobrim tradicijama koje treba, nasuprot maniristima, razumno koristiti. Od svakog pavca i od svakog slikara treba uzeti ono što se smata najvrednijim i tako stvarati još bolja dela. Tako je nastao eklektizam a Lodoviko i njegova braća su prvi slikari za koje je primenjen pojam eklektičari . U svari, prema drugom pravcu savremenog italijanskog slikarstva, prema natauralizmu , na čelu sa Karavađom, Karči i eklektičari su bili predstavnici tradicionalizma, koji su se uglavnom u crtežu i kompoziciji ugledali na Rafaela i Mikelanđela a u koloritu na Ticijana i Koređa.

Lodoviko je do smrti ostao na čelu svoje odlično organizovane škole, u kojoj je Agostino predavao teoretske predmete a Anibale, kao najizrazitiji talent, slikarstvo.

Karači su radili na dekorisanju palata u Bolonji, a Anibale je osam godina proveo u Rimu, gdje je sa Agostinom, Domenikinom i drugima radio na ukrašavanju upravo dovršene palate Farnenze freskama s tada omiljenim temama iz mitologije. Pored toga, Anibale je izradio mnoge oltarske i druge slike, pa i pejzaže, koji Karavađa nisu interesovali.

Iz škole Karačija izašlo je nekoliko slikara koji se danas potcjenjuju, dok su ih savremenici precenjivali.