KARACHI
Krajem 16. veka Bolonja je postala najznačajniji centar italijanske
umetnosti. Tu je LODOVIKO KARAČI (Carracci, 1555. do 1619.) sa svojim rođacima AGOSTINOM I
ANIBALOM osnovao akademiju, nazvanu Accademia degli incaminati (delji inkaminati-upućeni
na pravi put), koja je postala rasadnik umetnosti 17. veka.
Lodoviko se rodio u Bolonji, učio je kod jednog slikara maniriste, pa
je duže vremena proveo u Firenci, Parmi, Mantovi i Veneciji. Uvidevši da manirizam
sprečava napredak slikarstva, on je preporučivao osamostavljivanje umetnika i neposredni
studij prirode, ali ne i prekidanje sa dobrim tradicijama koje treba, nasuprot
maniristima, razumno koristiti. Od svakog pavca i od svakog slikara treba uzeti ono što se
smata najvrednijim i tako stvarati još bolja dela. Tako je nastao eklektizam a Lodoviko i
njegova braća su prvi slikari za koje je primenjen pojam eklektičari . U svari, prema
drugom pravcu savremenog italijanskog slikarstva, prema natauralizmu , na čelu sa
Karavađom, Karči i eklektičari su bili predstavnici tradicionalizma, koji su se uglavnom u
crtežu i kompoziciji ugledali na Rafaela i Mikelanđela a u koloritu na Ticijana i Koređa.
Lodoviko je do smrti ostao na čelu svoje odlično organizovane škole, u
kojoj je Agostino predavao teoretske predmete a Anibale, kao najizrazitiji talent,
slikarstvo.
Karači su radili na dekorisanju palata u Bolonji, a Anibale je osam
godina proveo u Rimu, gdje je sa Agostinom, Domenikinom i drugima radio na ukrašavanju
upravo dovršene palate Farnenze freskama s tada omiljenim temama iz mitologije. Pored
toga, Anibale je izradio mnoge oltarske i druge slike, pa i pejzaže, koji Karavađa nisu
interesovali.
Iz škole Karačija izašlo je nekoliko slikara koji se danas potcjenjuju,
dok su ih savremenici precenjivali.
|
|