
Vecim
dijelom Svedskog predjela (skandinavski lanac), dominiraju crnogoricne sume, u
juznijim predjelima prosarane su i nekim listopadnim vrstama (najcesce breza i
topola). Listopadne sume bukve i hrasta na juznoj i jugozapadnoj obali
pretvorene su u poljoprivredno zemljiste. Tako|e od juznog dijela zemlje, pa sve
do Norrlanda (srednja Svedska), nalaze se i druge listopadne sume lipe, jasena,
javora i bresta.Zahvaljuju}i krecnjackoj podlozi i povoljnim klimatskim
uslovima, Gotland, Oland i dijelovi skandinavskog gorja imaju vrlo interesantnu
floru (ukljucuju}i veliki broj varijeteta orhideje). Fauna Svedske je unistavana
od ledenog doba pa do naseljavanja ljudi na odredjenim prostorima. Vukovi su
gotovo istrijebljeni, dok medvjedi i lisice jos uvijek nalaze stanista u
sjevernim sumama. Sirom zemlje najbrojnije zivotinjske vrste su losovi (sjeverni
jeleni), srndaci, lisice i zecevi. Naravno, za lovce su najatraktivniji losovi
(koji su inace uzrocnici brojnih saobracajnih nesreca).
Sa svojom dugom obalom i mnogobrojnim jezerima i rijekama, Svedska je bogata vodenom faunom, medjutim i ona se polako smanjuje pod uticajem okoline i nacina zivota (isto se odnosi i na balticke foke). Najznacajniji izvori ribe su atlantska obala (bakalar i skusa), Botnicki zaliv, jezera i rijeke sa lososom i stukama, i Baltik (haringe).
1910., Svedska je, kao prva evropska zemlja, osnovala nacionalne parkove(Abisko,Sarek,Dundret), radi zastite prirodnih bogatstava, uglavnom u Norrlandu, ali i drugdje sirom zemlje. Na taj nacin posljednji dijelovi evropske divljine su sacuvani od eksploatacije i unistavanja. Mnoge prirodne rezerve i kulturna obiljezja su tako|e zasticena u svrhu zastite okoline.Narocito su interesantni visoki ekoloski standardi {to se tice zastite okoline. Obicajno pravo nalaze slobodu kretanja sumama i poljima, i branje jagoda i gljiva, ali nosi i obavezu ocuvanja krajolika, i postovanje privatne imovine.