U poslijeratnom periodu doslo je do naglog porasta obima literature u kojoj se objasnjava budisticka misao.Posebno je znacajno sto je danas stvaraju i monasi i svjetovnjaci koji govore engleski. Medju takvim svjetovnjacima se posebno istice dr.Malalasekere,jedan od svjetovnih clanova budisticke komisije formirane1954 god. i prvi predsjednik Svjetske zajednice budista.kao budist,dr.Malalasekere pozdravlja sve vecu paznju koju zapadnju naucnici poklanjaju ljudskoj dusi, u tome on vidi najvece izglede za uzajamno priblizavanje naucne i budisticke misli.Razni evropski istrazivaci filozofije istocnih naroda su ne samo proucavali budisticku etiku i njene filozofske osnove vec su i ocjenjivali vrijednost budistickog normativnog sistema.Mnogi od njih,kao npr.Rajs Dejvids,su dali veoma pozitivnu ocjenu budizmu.To je ucinio i istaknuti indijski filozof Radakrisnan.Medjutim,medju onima koji su izrazili kriticki stav prema budizmu istice se Maks Veber.On polazi od shvatanja da budizam ima negativan stav prema sadrzajima ljudske egzistencije koje hriscanstvo obuhvata pojmom grijeha.Brojna od Veberovih primjedbi su zaista tacne konstatacije o budizmu,medjutim tvrdnja o jednakom budistickom gledanju na mrznju i ljubav u pogledu njihove bezbjednosti su ipak neodrzive.