Naturalna proizvodnja je takav oblik proizvodnje u kome postoji direktna veza između proizvodnje i potrošnje, tj. stvaranja materijalnih dobara i njihovog trošenja. To znači da se u ovom obliku proizvodnje dobra troše od strane onih subjekata koji su ih proizveli. Prema tome, u naturalnoj proizvodnji proizvedena dobra nisu namijenjena razmjeni na tržištu-proizvodi se radi zadovoljavanja sopstvenih potreba proizvođača. Dvije su osnovne karakteristike ovog oblika proizvodnje:
1) Naturalna proizvodnja je proizvodnja bez rizika. U ovom obliku proizvodnje se tačno zna šta se proizvodi i kome je proizvod namijenjen. Seosko domanćinstvo, kao tipičan primjer za naturalnu proizvodnju, samo troši sve što proizvede i u tim uslovima ne postoji rizik da li će se proizvod pokazati kao koristan, tj. nema rizika da li će doći do potrošača ili ne. U naturalnoj proizvodnji, pošto se proizvodi za sebe, proizvodi se ono što je potrebno i što će biti potrošeno.
2) U ovom obliku proizvodnje svaki individualni radni proces je automatski potvrđen kao društveno priznat, a materijalni i radni inputi koji su utrošeni odmah su priznati kao društveno opravdani. Pošto proizvođač sam koristi ono što proizvede, on sopstvenom potrošnjom daje svojevrsno "društveno" priznanje korisnosti rada koji je uložen u proizvodnji. Ovo ne bi važilo samo u slučaju da proizvođač odbije da utroši ono što je proizveo.Pošto društvo priznaje opravdanost nekog rada i materijalnih inputa samo u potrošnji, a kako sam proizvođač troši ono što je proizveo, time on sam daje društveno priznanje radu i materijalnim inputima koji su utrošeni u procesu proizvodnje.

Ovaj oblik proizvodnje bio je karakterističan za prvobitnu zajednicu, robovlasništvo i feudalizam. Prvobitna zajednica nije raspolagala viškom proizvoda i nije imala šta da razmjenjuje, već sve što je bilo proizvedeno ili ulovljeno, služilo je za sopstvenu potrošnju članova te zajednice. Jednako tako, u robovlasništvu su robovi proizvodili proizvode koji su služili za njihovu potrošnju ili išli neposredno za potrošnju gospodara, odnosno robovlasnika.Slično je bilo i u feudalizmu kada su kmetovi sve svoje proizvode ili sami trošili ili ih ustupali feudalcu za njegovu neposrednu potrošnju.