PRVA KNJIGA

Proteklo je mnogo hiljada godina dok je čovjek dosigao takav stepen razvoja da može proizvesti nešto što je samo izdaleka nalik na knjigu kakvu mi danas poznajemo.

Prema tome, kad govorimo oprvoj knjizi, treba imati na umu da se ona prilično razlikuje od današnje knjige. Prve knjige o kojima nešto znamo nisu ni bile knjige u savremenom smislu te riječi. Prije nekoliko hiljada godina Vavilonci i Asirci su pravili pločice od gline. Na tim pločicama su ispisivali razne podatke i sve ono što su željeli sačuvati.

Jednom zaoštrenom alatkom urezivana su klinasta slova dok je glina još bila vlažna. Da bi se pločica učinila trajnijom pečena je u pećima. Ponekad se znalo dogoditi da su ispisivani podaci bili dugi, pa su morali biti urezivani na velikom broju pločica. Takav niz pločica, mogao bi se možda nazvati knjigom.

Stari Egipćani su prišli korak bliže savremenoj ideji knjige. Oni su napravili neku vrstu skupova papira od trske koja se zvala papirus. Najprije su ručno pravljeni ravni listovi blijedo žute boje, koji su potom lijepljeni u dugačke vrpce, a vrpce su savijane oko valjkastih šipki od kosti i drveta.

Služeći se mastilom od čađi, Egipćani su zapisivali pjesme, priče pomoću hijeroglifa, slikovnog pisma. Budući da valjkaste šipke nisu uvijek bile pogodne za rukovanje, ponekad se pisalo na posebnim listovima papirusa. Ti su listovi zatim povezivani vrpcama, i tada je to podsjećalo na neku vrstu grube knjige.

Drugi stari narodi, a među njima i Grci i Rimljani, izrađivali su knjige koje su takođe bile obavijene oko cilindričnih šipki.