Mumija je narocito preparirano i sacuvano tijelo mrtvaca. Rijec mumija dolazi
iz arapskog jezika i znaci tjelo sacuvano pomocu voska ili katrana. Egipcani su
vjerovali u zivot poslije smrti, zato su oni leseve mumificirali.
Otprilike 3000 godina p.n.e. egipcani su sahranjivali svoje mrtve u sklupcanom polozaju
u vrelom pustinjskom pijesku, koji je cuvao tijelo od raspadanja.

Kada bi neko umro, izvadili bi mu mozak, organe za varenje, srce i pluca.
To se cuvalo zasebno, u cetiri suda koji su se zvali "kanopske vaze".
U kasnija doba ti su organi vracani u tijelo.
Zatim su u tijelo stavljane soli koje su sa suvim pustinjskim vazduhom
izvlacile vlagu. Kada bi se les osusio, umotali bi ga u stotine metara platna.
Sve je to trajalo 70 dana. Tijelo je zatim stavljano u sanduk koji se
naziva - sarkofag. Ako je pokojnik bio bogata osoba, izradjivano je vise
sanduka od kojih je svaki tacno ulazio u slijedeći.