Heroin
Heroin je droga sa visokim stepenom rizika od stvaranja zavisnosti. Kao i sve droge,
nelegalan je. Proizvodi se od morfijuma, koji se dobija iz semena maka. Prodaje se u vidu
belog ili braonkastog praha, oporog, gorkog ukusa. Postoje i crni štapici, cesto nazvani
"heroinski gar" ili samo "garež". Ulicni naziv za heroin je i
"hors", mada postoji obilje drugih naziva. Heroin se u ulicnoj prodaji cesto
meša sa drugim supstancama, kao što su: šecer u prahu, mleko u prahu, štirak i kinin.
Medutim, beskrupuloznost i želja za zaradom dilera ovog otrova po sebi, ogleda se i u
dodavanju strihnina i drugih jako otrovnih materija. Cistoca heroina je, kod naših
dilera, veoma mala. Svako ko sebi ubrizgava heroin dovodi se u opasnost da unese preveliku
dozu (overdoz, od eng. "overdose", prevelika kolicina), koja cesto dovodi do
smrti. Zajednicka oprema za ubirgavanje može biti zaražena HIV virusom koji izaziva
AIDS.
Uobicajeno je da se heroin ubrizgana putem brizgalice(šprica) u vensku cirkulaciju,
šmrce i ušmrkuje, ili da se puši. Brzina delovanja intraveski unetog heroina je 7-8
sekundi (!!) Ubrizgan u mišic, heroin deluje nešto sporije (5 do 8 minuta), dok se
efekti ušmrkanog ili heroina unošenog putem pušenja mogu ocekivati za 10 do 15 minuta.
Efekat heroina je snažan osecaj prijatnosti (euforija), koju zavisnici zovu
"raš". Raš je nešto slabiji kod intramuskularno ubrizganog, odnosno
ušmrkanog ili popušenog heroina. Svi načini unošenja heroina izazivaju zavisnost!!
Koji su dugotrajni efekti
zloupotrebe heroina?
Jedan od osnovnih dugotrajnih efekata je zavisnost, sama po sebi. To je dugotrajna,
isprljujuca boelst, koja se manifestuje prisilnim traženjem droge, kao i prmenama u
funkcionisanju mozga, pre svega na neurohemijskom i molekularnom nivou. Heroin izaziva
visok stepen tolerancije i psihicke zavisnosti, što predstavlja glavni mortiv za prisilno
traganje za drogom, koje, kod zavisnika, posle zloupotrebe vecih doza heroina, postaje
glavni i cesto jedini životni cilj. Simptomui su najizraženiji 24 do 48 sati posle
poslednjeg uzimanja droge. Povlace se za nedelju dana, ali kod onih koji duže vremena
zloupotrebljavaju heroin, mogu trajati mesecima. Kriza obicno nije smrtonosna za zdravije
odrasle ljude, ali može izazvati smrt ploda kod trudnih zavisnica.
Koje su medicinske komplikacije
uzimanja heroina?
Intravensko ubrizgavanje heroina dovodi do ožiljno izmenjenih ili kolabirnaih vena,
cestih bakterijskih infekcija oko krvnih sudova i na srcanim zaliscima, pojave cireva na
koži i gnojnih kolekcija u mekim tkivima. Dolazi do oštecenja funkcija bubrega i jetre.
Infekcije puteva i organa za disanje mogu biti posledica lošeg imunološkog statusa
narkomana, kada se javljaju razliciti tipovi zapaljenja pluca i tuberkuloza, kao i
snažnog delovanja opijata na slabljenje procesa disanja, uticajem na centre u produženoj
moždini. Supstance koje se dodaju heroinu cesto se ne rastvaraju (heroin se unosi
rastvoren) i mogu uzrokovati zacepljenja velikih krvnih sudova koji vode do vitalnih
organa i tako uzrokovati smrt. Ukoliko i ne dode do smrti, dolazi do trajnih poremecaja u
funkcionisanju vitalnih organa, jer propadaju citave grupe celija, što, na kraju,
rezultuje slabljenjem organske ili tkivne funkcije. Zbog izmenjenog imunskog odgovora,
dolazi do reumatoidnih zapaljenja i problema sa funkcionisanjem koštano-zglobnog i
mišicnog sistema. Sigurno najteža komplikacija je zaraza krvno-prenosivim virusima HIV-a
i hepatitisa (zarazne žutice) B i C. Ovi se virusi mogu preneti na plod, seksualne
partnere i decu. Pomenute infekcije najcešce se prenose putem zajednicke opreme (špric i
igla) za ubrizgavanje droge i najcešce su kod narkomana koji koriste heroin (inajce
najcešca droga medu zavisnicima). Zbog izmenjenih ("zamagljenih") psihickih
funkcija, dolazi do stupanja u rizicne polne odnose (hetero i homoseksualne), što takode
predstavlja faktor visokog rizika za širenje krvno-prenosivih virusa. Od pomenutih
infekcije najlakše oboljevaju narkomani koji žive u komunama (hipici i pripadnici
verskih sekti). |