DIJANA SLIJEPCEVIC BANJA LUKA PAGE

Zdravstvene ustanove, smjestene i razvijane u Banjoj Luci, osiguravale su zdravstvenu zastitu za podrucje od oko milion stanovnika, dakle podrucje po broju stanovnika ravno danasnjem zapadnom dijelu Republike Srpske. Funkcija zdravstvene zastite odvija se kroz cetiri nivoa - organizaciona oblika: primarna zdravstvena zastita kroz domove zdravlja, sekundarna zdravstvena zastita u klinikama Klinickog centra, zastita na radu kroz ambulante u preduzecima i javnim ustanovama i rehabilitacija u specijalizovanoj ortopedskoj ustanovi "Miroslav Zotovic".

Prije rata, zdravstvene ustanove Banje Luke nisu bile u stanju da zadovolje sve zahtjeve u lijecenju gradjana i bolesnici su upucivani u vece medicinske centre i klinike u Jugoslaviji, a ne rijetko i u inostranstvo. Neposredno pred rat izgradjen je novi klinicko-bolnicki centar, tako koncipiran i projektovan da tehnicki i kadrovski moze da udovolji najvisim standardima u zdravstvu. Nazalost, rat je onemogucio dovrsenje ovog projekta, a kroz pet godina rata i materijalne nestasice zdravstvo ovog podrucja je vraceno za jednu deceniju unazad.

Polazeci od izreke "svako zlo ima i svoje dobro" onda bi u nasem slucaju to bila cinjenica da su zdravstveni radnici Klinicko-bolnickog centra u najtezim ratnim prilikama pravili cuda i ovladali medicinskim zahvatima na koje prije rata, ni u mnogo povoljnijim kadrovskim i materijalnim uslovima, nisu ni pomisljali. Zahvaljujuci njima spaseni su mnogi zivoti, a i opsti stepen invalidnosti lijecenih je manji od ocekivanog. Danas se u Banjoj Luci izvode operacije i drugi medicinski tretmani jednako kao i u velikim i renomiranim centrima, mada su materijalni i kadrovski uslovi daleko od normalnih. Ipak, zdravstvene ustanove Banje Luke su stub zdravstva Republike Srpske, a za iskustva stecena u ratu zaintersovani su medicinski eksperti iz cijelog svijeta.

U Klinicko-bolnickom centru u Banjoj Luci, koji raspolaze sa oko 2000 bolesnickih postelja i koji jos uvijek nije dovrsen, zaposleno je oko 2.500 zdravstvenih radnika, od toga oko 560 ljekara, stomatologa i farmaceuta, a medju njima oko 350 specijalista raznih struka.

Kadrove za medicinske ustanove Banje Luke obezbjedjuju Medicinska skola i Medicinski fakultet u Banjoj Luci, a za specijalisticka znanja i usavrsavanja upucuju se uglavnom u medicinske ustanove u Beogradu. Polako se otvaraju i veze sa medicinskim ustanovama u svijetu. S druge strane, medicinske ustanove u Banjoj Luci, posebno klinike, su u velikoj mjeri preuzele funkciju specijalisticke edukacije ljekara i drugog medicinskog osoblja iz drugih dijelova Republike Srpske.

Ako se zna da se u razvijenim zemljama za zdravstvenu zastitu izdvaja i do deset odsto drustvenog proizvoda, nivo kojem se priblizavala i bivsa Jugoslavija, onda nije tesko zamisliti sa kakvim teskocama se susrecu zdravstveni radnici i gradjani danas u Republici Srpskoj. Tim prije sto je moderno zdravstvo danas vrhunska i skupa tehnologija i oprema, za sto ovdje ne postoji ni minimum materijalnih uslova.