Sveštenik
i borac za prava crnaca Martin Luther King Junior rođen je
15. januara 1929. Atlanti (Georgija) u braku Martina Luthera
Kinga Seniora i Alberte Williams King. Izvorno i otac i sin
zvali su se Michael, ali nakon što su 1934. posjetili
Njemačku otac i sebi i sinu mijenja ime u Martin u čast
njemačkog protestantskog vođe Martina Luthera. Otac pored
što je bio sveštenik, je kasnije bio i upravitelj banke i
samim tim zauzimao je važno mjesto u crnačkoj zajednici.
Mladi Martin bio je bistar dječak, s pet godina učio je
napamet odlomke iz Biblije. Na koledž se upisao s 15 godina,
tri godine ranije nego što je slučaj s njegovim vršnjacima.
Pohađao je Morehouse koledž u Atlanti, jednu od najboljih
visokih škola za crnce u Sjedinjenim Državama. Kada mu je
bilo 19 godina (1948.) stekao je diplomu iz sociologije i
krenuo na studij bogoslovije u sjemenište Crozer
(Pennsylvania). Diplomirao je kao najbolji u svome razredu,
te je nastavio studije na Sveučilištu u Bostonu. Započeo je
rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz filozofije
religije studirajući hinduizam, šintoizam i islam, jednako
kao i hrišćanstvo.
U Bostonu upoznaje i svoju
buduću suprugu Corettu Scott. Baš kao i Martin i ona je
došla s američkog juga. Odrasla je u crnačkoj
zemljoradničkoj porodici u Alabami.
U
Bostonu je pohađala studije muzike na New England
konzervatorijumu. Vjenčao ih je Martinov otac 18.
juna 1953. u Corettinu domu u
Marionu. Martinovo prvo mjesto služenja bilo je u
baptističkoj crkvi na aveniji Dexter u mjestu Montgomery
(Alabama). U septembru 1954. kada se uselio u župni dvor
crkve na aveniji Dexter bilo mu je tek 25 godina.
U proljeće
naredne godine (1955.) stekao je doktorat teologije, a istog
proljeća postaje otac. Rodila se Yolanda, prvo od četvero
djece (Bunny, Dexter Scott, Martin III) Martina i Corette.
Naveče, 5. decembra 1955. nakon govora održanog u crkvi na
aveniji Dexter, a kao uvod u bojkot autobusa zbog slučaja
Rose Parks, Martin Luther King Junior će postati medijski
poznat kao nosilac pokreta za građansku ravnopravnost u
Americi.
Inspiriran Gandhijevim
uspjehom s nenasilnim pokretom otpora posjetio je porodicu
Gandhi u Indiji 1959.
Nakon tog posjeta izjaviće: "Otkako
sam bio u Indiji još sam uvjereniji nego ikad prije da je
metoda nenasilnog otpora najmoćnije oružje koje potlačeni
mogu koristiti u svojoj borbi za pravdu i ljudsko
dostojanstvo." Njegovi govori ujediniće crnce i započeti
pokret za građanska prava američkih crnaca. Od tada pa
nadalje rasisti će ga obasipati uvredljivim i prijetećim
pismima, redaće se anonimni telefonski pozivi. Baciće mu
bombu u kuću, ali samo zahvaljujući sreći njegova će
porodica preživjeti. U svom bijesu rasisti će čak spaliti
crkvu na aveniji Dexter. Istovremeno policija će više puta
bezrazložno pritvarati Matina. U januaru 1957. osnovana je
Konferencija južnačkog hrišćanskog vodstva (SCLC), a Martin
je proglašen predsjednikom. Godinu dana kasnije (1958.) u
New Yorku na promociji svoje knjige
"Korak prema slobodi"
jedna duševno oboljela srednjovječna crkinja zarila mu je
nož za otvaranje pisama u grudi. Iste godine podnosi ostavku
u Baptističkoj crkvi avenije Dexter te s porodicom seli u
Atlantu gdje je postao supastor, zajedno s ocem, u
Eben-Haezerovoj baptističkoj crkvi.
Predvodio je 1963. Marš na
Washington kada je u američkoj prijestonici održao svoj
čuveni govor "Imam san" ("I Have a Dream").
Tim govorom je
pobudio zanimanje javnosti za svoj rad, a sebe je predstavio
kao jednog od najvećih govornika u svjetskoj istoriji.
U oktobru 1964. prima Nobelovu nagradu za mir. Ubijen je 4.
aprila 1968. hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u
Memphisu (Tennessee). Kada je ubijen imao je 39 godina.
Njegovoj sahrani prisustvovalo je preko 100 hiljada ljudi
koji su mu došli odati posljednju počast. Na nadgrobnoj
ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme
Napokon slobodan: "Free at last, free at last, thank God
almighty I'm free at last" ("Napokon slobodan, napokon
slobodan, hvala ti moćni Bože, napokon sam slobodan").
U decembru 1999. završena
je građanska parnica u kojoj je porodica King tužila Lloyda
Jowersa koji je 1968. bio vlasnik restorana u zgradi odakle
je pucano na Kinga. Sud je zaključio da Martin Luther King
Junior nije bio žrtva samotnog ubojice Jamesa Earla Raya,
kako se do tada tvrdilo, nego žrtva šire zavjere. Porota je
odredila odštetu, ali samo simboličnih 100 američkih dolara
koliko je tražila porodica King od Jowersa. Kasnije je
Jowers je izjavio kako je on nabavio oružje i za atentat
unajmio Raya, a sve to po nalogu jednog mafijaškog šefa iz
New Orleansa. Advokat Kingovih izjavio je da nije samo
mafija stajala iza atentata, nego su mafiju unajmili moćni
ljudi iz vrha vlasti.
Lutheru je posthumno
dodijeljenja Predsjednička medalja slobode (1977.) i
Kongresna zlatna medalja (2004.). O njegovoj važnosti za
američko društvo govori i podataka da je 1986. utemeljen
praznik Dan Martina Luthera koji se slavi na njegov rođendan
15. januara.
nazad na vrh stranice
|