Aleksandar Godunov

Ruski baletan i filmski glumac, rođen u Južno Sahalinsku, 28.11.1949 - preminuo u Los Anđelesu, 18.5.1995.

Bio je izuzetno talentovan plesač i izuzetno nesretan čovjek.
Baletom se počeo baviti u devetoj godini života, kada je upisao satove plesa u Rigi, u Državnoj baletnoj školi. Jednom je o tome rekao: „Zapravo me majka tamo upisala, kako bi spriječila da postanem huligan. Pa, čini se da je uspjela.“ Jedan od najboljih prijatelja iz tog vremena bio je Mihail Barišnjikov, koji će u kasnijoj fazi dosta utjecati na njegov život.

Sa sedamnaest se pridružio baletu za mlade Igora Moisejeva, a u školi Boljšoj teatra nastavio je svoje obrazovanje. 1966. je završio akademiju pri teatru, a tri godine kasnije postaje najmlađi solist u povijesti ansambla. Maja Plisetskaja, jedna od najpoznatijih balerina teatra, odabire ga za svog partnera. Najzapamćeniji je po svojim ostvarenjima Karenjina, iz Ane Karenjine, i Boccadora, iz Ljubavi za ljubav, a plesao je i u Labuđem jezeru, Giselle, i brojnim drugim klasičnim ostvarenjima. Osvojio je zlatnu medalju na moskovskom baletnom natjecanju, održanom 1973.

No onda je došla 1979. Prilikom gostovanja u New Yorku, 23. srpnja, zatražio je azil od SAD-a. Kada je to KGB otkrio, stavio je njegovu suprugu, Ljudmilu Vlasovu, također balerinu, u avion za Moskvu. No u priču su se tada umiješali američki predsjednik i ruski premijer i let je otkazan. Na koncu, nakon tri dana, avion je ipak odveo njegovu suprugu u Rusiju, i premda je Godunov neprestano davao sve od sebe da ona dođe u Ameriku, to se nije dogodilo. Zbog toga su poznati kao „Romeo i Julija hladnog rata“. No toj romansi je 1982. došao kraj, a on je nakon toga bio u dužoj vezi s glumicom Jacqueline Bisset. Nije poznato s kim je proveo posljednjih 6 godina života, no postojala su brojna nagađanja o tome.

Kratko vrijeme proveo je plešući u ansamblu Američkog baletnog teatra, a nakon toga posve je prestao plesati i posvetio se glumi. Jedan od razloga njegova prestanka profesionalnog bavljenja plesom leži u njegovu sukobu s Mihailom Barašnjikovim, koji je tada bio ravnatelj tog teatra, i koji je odlučio prekinuti suradnju s Godunovim. On je nakon toga osnovao vlastitu trupu i plesao u njoj, no njegovi prijatelji kasnije su rekli da je zapravo odustao od baleta u onom trenutku kad je Barašnjikov odlučio da za njega više nema mjesta u trupi.

Umro je u 18. novembra 1995., u 45. godini života, u Zapadnom Hollywoodu, razočaran svojom karijerom. Razlog njegove smrti bio je hepatitis C, ali i alkoholizam, kojem se odao zadnjih godina. Pepeo mu je prosut oceanom, a na spomeniku u Los Angelesu stoji epitaf: „Njegova budućnost je prošlost.“