Pablo Pikaso 
Početna
Kubizam
Žorž Brak
Pablo Pikaso
Galerija
Kviz
Biografija Pikasovo djelo
Pablo Ruiz Pikaso (25. oktobar 1881 —  8. april 1973) je bio svestrani španski umjetnik, jedan od najvećih slikara, vajara, crtača i grafičara 20. veka. Uz Žorža Braka, jedan je od osnivača likovnog pravca kubizma.
Pablo Pikaso
BIOGRAFIJA
 

Pikasovo neuobičajeno interesovanje za crtež je počelo vrlo rano, negde u 11 godini, kada je postao učenik svog oca.Porodica Pikaso odlazi u Barselonu 1895. godine i Pablo se upisuje u Ljoču, lokalnu umetničku akademiju, gde je njegov otac već dobio posao kao profesor crtanja. 1897. godine Pikasova slika Nauka i milosrđe za koju je njegov otac bio model doktora, dobila je počasnu nagradu u Madridu na izložbi Kraljevske akademije San Fernando.
Španski glavni grad je bio očigledno sljedeća stanica za mladog umjetnika, gdje bi mogao da stekne priznanje i ispuni očekivanja svojih roditelja. Pikaso odlazi za Madrid i upisuje se u Kraljevsku akademiju San Fernando, ali ubrzo ocjenjuje nastavu na Akademiji ispod očekivanog nivoa i provodi vrijeme na crtanje i slikanje svakodnevnice koja ga okružuje: kafića, ulica, burdela, itd. U Pradu otkriva špansko slikarstvo. U Barseloni, gde je pohađao školu, kao i u Madridu, zanimalo ga je sve u vezi sa slikarstvom, a sanjao je i o Parizu, gde napokon stiže u oktobru 1900. godine.
U istoriji slikarstva malo je “državnih udara” koji se mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Pikaso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao “Gospođice iz Avinjona", sliku na kojoj je svijet predstavio kao u razbijenom ogledalu. Ženio se dva puta i imao je mnogo ljubavnica. Bio je otac četvoro dece. Posljednje dete, Palomu, dobio je u svojoj 68. godini.Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripa.
Gernika

PIKASOVO DJELO

Pikasovo djelo se svrstava u nekoliko faza iako su pojedina razdoblja u njegovom delu predmet sporova. Može se uzimati da su to bila: plavo razdoblje (1901–1904), ružičasto razdoblje (1905–1907), doba pod uticajem afričke primitivne umjetnosti (1908–1909), analitički kubizam (1909—1912), sintetički kubizam (1912—1919).

Pre 1901. godine
Pikaso je učio od svog oca pre 1980. godine slikarstvu i na njegovim prvim djelima se može zapaziti akademski realizam a naročito na slikama oko 1896. godine i slici na kojoj je njegova sestra Lola. 1897. godine je slikao pod uticajem simbolizma. Posle toga je nastalo doba koje se po nekada zove "modernističko“.
Plavo razdoblje

Plavi period je termin koji se koristi za definisanje dela španskog slikara Pabla Pikasa između 1901. i 1904. kada je slikao u suštini monohromatske slike u nijansama plave i plavo-zelene, samo povremeno zagrijane drugim bojama. Ovi mračni radovi, inspirisani Španijom, ali slikani u Parizu, sada su neki od njegovih najpoznatijih djela.
  Stari gitarista


Ružičasto razdoblje

Za ružičasto razdoblje (1905–1907) je karakterističan veseliji prilaz i izraz sa toplim narandžastim i ružičastim bojama, a kao motiv se opet javlja arlekin. Godine 1904. upoznao je Fernandu Olivije i ona kao i francuski slikari dali su pečat njegovom djelu u ovo doba.

Afričko doba

Na početku Pikasovog afričkog doba (1907–1912) stoji njegova poznata slika „Gospođice iz Avinjona“ koja je inspirisana predmetima koji su doneseni iz Afrike i ovo djelo vodi ravno ka dobu i stilu kubizma.

Gospođice iz Avinjona


Analitički kubizam

Analitički kubizam (1909–1912) je stil koji je razradio Pikaso zajedno sa Žorž Brakom. Oba slikara upotrebljavaju tamne braon tonove i oba slikara slikaju tako kao da posmatraju predmete iz više uglova odjedanput. Radi se o kretanju očne tačke koja je do tada u umjetnosti uvek bila nepokretna. U to su doba slike Pikasa i Braka jako slične.
Analitički kubizam se odlikuje dekompozicijom- razlaganjem realnosti u pojedine poglede koji su simultano predstavljeni u jednoj površini. Ka svojim eksperimentima su se odlučivali za jednostavne oblike predmeta koji su omogućavali poglede sa strane, od gore i slično.

Portret Ambroaza Volara Violina i gitara Violina, čaša, lula i mastionica


Sintetički kubizam

Sintetički kubizam (1912–1919) je dalji stepen u razvoju kubizma. Umjetnik na slike lijepi komade papira, često i tapete, novinsku hartiju i to je pojava prvog kolaža u umetnosti.
Sintetički kubizam se odlikovao slobodnim komponovanjem realnih oblika u ravni slike i težnjom da se razviju kolaži. To je bila reakcija na početne tokove nefigurativne umjetnosti, koja je rušila kompozicioni red slike a takođe i na fovizam i njegovu dekorativnost.

Klasicizam i nadrealizam

Posle Prvog svetskog rata Pikaso stvara u neoklasicizmu i ovaj povratak „ka redu“ se opaža kod mnogih umjetnika dvadesetih godina 20. veka i njegova djela toga doba crpe iz dela Engra, francuskog klasiciste.
U tridesetim godinama 20. veka njegovog arlekina je zamenio minotaur, što se smatra sponom između nadrealizma, kao u slici Gernika, jedne od njegovih najpoznatijih slika, koja je obeležila bombardovanje španske Gernike od strane Nemaca.
San Žena koja plače Portret Dore Mar

Pozno delo

Pikaso je bio jedan od 250 skulptora koji su izlagali u Filadelfiji 1949. godine. U pedesetim godinama 20. veka se Pikasov stil opet promenio, kada je stvorio interpretacije po djelima starih majstora slikarstva,Velaskeza, Goje, Pusena, Manea, Kurbea i Delakroa.
Pikasovo kasno djelo je smjesa različitih stilova slikarstva i on se mijenjao do kraja svoga života. Njegovi radovi u njegovo doba nisu bili priznavani i on je doživeo priznanje za umetnika koji je bio daleko iznad svoga vremena tek kasnije.
Pikaso je najplodniji slikar svih vremena. Prema Ginisovoj knjizi rekorda napravio je oko 13.500 slika, 100.000 grafika, 34.000 ilustracija za knjige, i 300 skulptura. Ukupna vrijednost njegovog rada je 1973. godine procjenjena na 750 miliona dolara.

Crtež Djevojka ispred ogledala
 

 

 

         
 Povratak na vrh