Raznovrsni su razlozi zbog kojih mladi ulaze u svijet ropstva droge. Ponekad iz neznanja - zavedeni zamkama prepredenih prodavaca; iz znatiželje za novim doživljajima - naivno; iz prosvjeda prema nepravednom društvu - revolucionarno. Jedni bi htjeli postici odmah i bez napora sve ono što vide kod drugih. Naprosto, nestrpljivi su. Drugi opet odbacuju sve što im društvo pruža, jer svojom izrazitom materijalisticki orijentiranom kulturom ne zadovoljava istinske dubinske želje i potrebe mladih ljudi. Svijet u kojem moraju živjeti ne smatraju ni svojim ni prikladnim za ostvarenje svojih ideala. Stoga bježe iz toga svijeta nepravde, neljudskosti - u svijet prividne, lažne pravednosti i ljudskosti. Tako, silno željni života, stupaju na gotovo siguran, ubrzan put u smrt.

Koliko god sve te prigovore žrtava droge treba podvrgnuti oštroj objektivnoj kritici, ipak o njima treba ozbiljno razmisliti i postaviti pitanje o planiranju politike, ekonomije i društva opcenito. Suvremeni stil društvenog života u kojem je naglasak na užitku, a koji propagiraju i prakticiraju odrasli, treba ozbiljno staviti pod kritiku. Takav stil života više cijeni bezlicno, trenutacno samotno zadovoljstvo, krije u sebi obezvredivanje životnih napora i ostvarenja, kao i istinskog zadovoljstva koje proizlazi iz zbiljski življenog života. Ništa neobicno da današnji mladi nemaju povjerenja u autoritet odraslih kad je rijec o drogi. Istina je da je raskorak izmedu proklamiranih ideala suvremenog društva i ostvarenja tih ideala nemali izazov za bunt i prosvjed. No, na koji nacin, kojim sredstvima i u kojemu smjeru treba da ide taj prosvjed? Bijegom iz stvarnog svijeta, razaranjem sebe i svog svijeta, naš se svijet stvarnosti, zasigurno, može pogoršati, nipošto poboljšati. Rješenje nije ni u bijegu ni u predaji, vec u odgovornom zauzimanju za istinske vrednosti.