Drugi nazivi: naborana gnojistarka, sivi jarcic.
    U mlade gljive klobuk je jajast, u starijih zvonast, radijalno naboran, do 7cm sirok; kasnije se na rubu rascijepa. Boja klobuka moze varirati od ljubicasto smedje ili sivo smedje do blijedosive ili zuckaste; na tjemenu je klobuk nesto tamniji. Listici su siroki, isprva bjelkasti, no ubrzo postaju tamniji, crvenosmedji i na kraju crni, te se razvodne u crnu tekucinu. Strucak je bijel, valjkast, gladak, u pocetku pun, svilenast, do 14cm visok; kasnije postaje tamniji i iznutra supalj. Uz strucak je prilegnut mekan i bjelkast prstenak, koji se kod razvijene gljive izgubi. Meso je tanko, isprva pepeljastosivo, kasnije bijelo, bez posebnog mirisa i okusa. Ova gnojistarka raste u proljetnim i jesenim mjesecima, pretezno u gustim skupinama ili u sveznjicima, uz panjeve, na gnojenom i humusnom tlu, po vrtovima, vocnjacima i parkovima. Jesti se mogu samo mlade gljive, dok su im listici bijeli; treba ih pripremiti ubrzo nakon berbe. Najbolje je gljivu upotrijebiti za juhe. Nije za susenje. Uz ovu gljivu ne treba piti alkoholna pica, jer moze nastupiti lakse trovanje.