...............................
.......................................
UMJETNICI HUMANIZMA I RENESANSE
Najpoznatiji renesansni arhitekti bili su Bramonte i Mijeklandjelo.

Kapela Svetog Petra u Montariju u Rimu (XVI vijek) obiljezava mjesto raspeca Svetog Petra u Rimu. Djelo je arhiktekte Bramontea. Gradjevina je dobila nadimak Tempieto, mali hram, po svojim malim dimenzijama ali je monumentalna po utisku. Jednostavna po svojoj zamisli, kruznog oblika sa kupolom, ona je savrsena u svojoj simetriji, a narocitu u harmonicnom odnosu svih dijelova cjeline. Ritam horiznontalnih i vertikalnih elemenata, postepeno smanjivanje arhitektonskih volumena od postolja do kupole, tj, odozdo na gore cini je tako uravnotezenom da bi oduzimanje ili zanemarivanje i najmanjeg dijela narusilo jedinstvo cjeline.





LEONARDO DA VINCI
je jedan od najuniverzalnijih umjetnika talijanske renesanse. Njegovi radovi iz oblasti matematike, fizike, mehanike, botanike, balistike i teorije o umjetnosti izrazavaju ogromno interesovanje i poznavanje oblasti ljudskog duha. Leonardo je sa duhom umjetnika prilayio i slikarstvu u kome je eksperimentisao na isti nacin kao u nauci, zvog cega je neke slike ostavio nedovrsene kao sto je milanska "Tajna vecera" propadaju zbog njegovih tehnoloskih eksperimenatisanja.
Na nedovrsenoj slici "Poklonjenje mudraca" Leonardo je naslikao veliki broj figura oko sredisnje grupe sa Bogorodicom, ali je u svakoj obezbjedio znacaj i vidljivost. Centralne svijetle figure obrazuju trougao, odnosno piramidu, a ona stvara dovoljno dubok prostor u kojem je u pozadini naslikao rusevine neke gradjevine, drvece, konje i ljude. Sve figure oko centralne grupe imaju raznovrsne pokrete i izraze i obavijene su sijenkama i polusijenkama koje ih utapaju u prostor. To je Leonardo SFUMATO koji u prvi plan istice svijetlo-tamno, ali bez ostrih granica.

Sfumato su meki i fini, skoro fluidni prelazi svjetlog-tamnog, koji obezvrjedjuju konturu, uranjaju figuru u prostor, stvarajuci njihovo novo jedinstvo. Oblici su meki i nedovrseni kao da su obavijeni izmaglicom. Do punog izrazaja Sfumato je dosao na Leonardovim dovrsenim slikama od kojih je najcuvenija "Mona Liza".




RAFAELO SANTI
je jedan od velikih slikara renesanse. Portretista i slikar, Rafaelo u vatikanskim ladjama i stanicama stvorio monumentalne fresko-kompozicije u kojima je grupisao veliki broj fugura u prostoru.




Na jednoj od njih "Atinskoj skoli" on je u okromnom prostoru sa dvije pozornice, jednom ispod stepenica i drugom iznad njih naslikao mnostvo antickih filozofa, rasporedjenih tako da nijedan ne smeta drugom. Uravnotezenosti i preglednosti slike doprinose krupni i teski volumeni figura, cvrsti smjerovi i vertikala i horiznotala i naglasena tacka ravnoteze glavnih figura Platona i Aristotela u kojoj se sijeku perspektivne linije. Ove dvije figure istaknute su i svjetloscu koja dolazi iza poslednjeg luka. Ono sto sliku cini vrijednom je, pored figura, prostor konstruisan arhitekturom sa velikim lukovima, stupcima, nisama i statuama. Iako je Rafaelo sliku zamislio kao raspravu antickih mudraca, naslikana arhitektura je renesansna arhitektura crkve Sv. Petra u Rimu.



TICIJAN
Venecijanski slikar je iskoristio prednosti nove tehnike uljanih boja. Postigao je u ovoj tehnici slobodniji rad cetkicom, koji je postao izrazavanje umjetnikove licnosti. Svojim dugim zivotom Ticijan je ispunio cijeli XVI vijek venecijanskog slikarastva.



Flora 		Djela nastala do sredine vijeka pripadaju umjetnosti i renesansi, kao Flora, Zemaljska i nebeska ljubav, Zaspala Venera i druge. Na njima su oblici cvrsti, boja zatvorena unutar odredjenjih povrsina a linija duga i neprekinuta. Na tim slikama Ticijan je izrazio culno dozivljeno zensku ljepotu i draperiju, na njima on je slikar materijalnosti svijeta. Na slikama stvorenim u drugoj polovini vijeka dijagonalna kretanje oblika i svjetlosti dozvoljava nam da figure i prostor samo naslutimo ali i ne da ih vidimo u njihovoj tjelesnoj prisutnosti. Dok su naslikani oblici nejasni, pigment boja je materijalizovan kroz guste i neravnomjerne slojeve, nanijete pokretom ruke, koji se vide na povrsini slike. Boja svedena na monohromiju, nedefinisanot oblika i dramaticnost znaci su raspadanja renesansnog svijeta u slikarskom dijelu Ticijana.




David


Grobnica Djulijana Medicija
 MIKELANDJELO BUONAROTI


Veliki skulptor renesanse, uz Leonarda jos jedan univerzalni umjetnik. Njegova statua "Davida" vise od 5 metara isklesana je u jednom bloku bijelog kararskog mermera.

Ono po cemu se ona razlikuje od Donatelovog istoimenog kipa nisu samo dimenzije i materijal nego i umjetnikov odnos prema ljudskoj figuri.
Nasuprot oslobodjenoj energiji izrazenoj kroz opusteno tijelo Donatelove statue kod Mikelandjelovog "Davida", dobija se utisak da se nergija sabija, a ne da se oslobadja. Otuda osjecanje napetosti u jednom tijelu shvaceno kao "tamnica duse".

U krugu firetinske intelektualne elite na dvoru Medicija ozivjela je ljubav za Platonovu filozofiju-neoplatinizam.
Platonova filozofija o dualizmu tijela i duse nije imala uticaja na grcku skuplturu, jer ona izrazava sklad tijal i duse, ali na skulpturu Mikelandjela koji je bio veliki postovalac antike, bas ta strana grcke misli imala je jak uticaj.

Iste osobine njegovog "Davida" imaju i statue "Mojsija i robova", klesane za grobnicu papa Julija II, a jos vise kipovi nadgrobnih spomenika Lorenca i Djulijana Medicija. Grobnica Djulijana Medicija sastoji se od statue pokojnika u sjedecem polozaju smjestene u nisi zida iznad sakrofaga i od polulezecih statua "Dana" i "Noci" na poklopci sakrofaga.

Skulpturalne mase su rasclanjene i slozene u najvecoj mogucoj mjeri, ali obrazuju torugao i cvrsto drze slozenu mrezu vertikala i horiznontala. Dualizam tijela i duse izrazen je kroz kosmicku suprotnost smiraja "Dana" i budjenja "Noci".