DRŽAVA              

 

 

Država je organ vladajuće klase za ostvarenje njenih klasnih interesa. U XVI vijeku termin je prvi put upotrijebio Makijaveli. Država je istorijska kategorija, što znači da je jednom nastala i da će iščeznuti. U prvobitnoj zajednici, društvu sa gentilnim uređenjem, nije postojala još nikakva organizirana vlast. Razvojem materijalnih proizvodnih snaga, podjelom rada, proširenjem razmjene i formiranjem tržišta u okviru gensa i izvan njega, pojavom privatnog vlasništva i cijepanjem plemenskih organizacija na vlasnike (bogate) i nevlasnike (siromašne), propada gentilno uređenje. Na ruševinama starih plemenskih zajednica izrasta nova društvena organizacija sa postojanjem antagonističkih klasa . Kao rezultat nepomirljivosti klasa nastaje država.

U svakom klasnom društvu postoji država. Njen nastanak je u mnogome specifičan kod različitih etničkih zajednica. Engels je u «Porijeklu porodice, privatnog vlasništva i države» analizirao tri različita puta u nastanku države, na koje se u osnovi može svesti nastanak svake pojedine države. Klasični oblik nastanka države je u atinskom gensu. U njemu su gotovo isključivo unutrašnji faktori uslovili nastanak države. Druga dva načina nastanka države, u starom Rimu i kod starih Germana, razlikuju se po utjecaju vanjskih faktora koji ponekad imaju i odlučujuće značenje.

Za razliku od gentilnog uređenja, država ima slijedeće bitne karakteristike: prvo, stanovnici se ne dijele prema krvnom srodstvu, već prema teritoriju; drugo, moć društva u nastanku države otuđuje se od njega u javnoj ustanovi javne vlasti koja se oslanja na monopol fizičke prinude i, treće, počinje oporezivanje građana i stvaranje fondova radi izdržavanja državnih organa.

O nastanku kao i o suštini države postoje različite teorije. Prema marksističkoj teoriji, država je nastala tada i tamo gdje se društvo pocijepalo na dvije nepomirljive klase koje se nalaze u stalnoj otvorenoj borbi. Država koja nastaje zbog borbe suprotnih klasnih interesa ima dvostruku funkciju u društvu: ona je stvarno oruđe vladajuće klase za ostvarenje njenih klasnih interesa i prividno opšti reprezentant, predstavnik čitavog društva.

Država se kroz istoriju stalno razvijala i mijenjala. Postoji velika raznolikost državnih struktura. Međutim, može se ipak prema objektivnim kriterijima izvršiti klasifikacija država. Na osnovu ekonomsko-klasne sadržine govorimo o tipovima država i društva: robovlasničko, feudalno, kapitalističko i o posebnom tipu države u prelaznom periodu ili socijalizmu.

Svaki tip države može imati različite oblike. Dijelimo ih prema organizaciji vrhovne vlasti u državi (monarhija i republika), prema odnosu lokalnih i centralnih organa vlasti (federativne i unitarne države) i prema političkom nosiocu suverene vlasti (demokratija, oligarhija i autokratija).

I savremena država je instrument klasne vladavine, ali se putem nje ostvaruje i tendencija podruštvljenja sredstava za proizvodnju. Ona se sve više nameće kao regulator cjelokupnog društvenog kretanja, od elementa proširene reprodukcije, preko održavanja monopola u oblasti ideologije, umjetnosti i nauke, do proširenja u sferu međunarodnih odnosa.

Osnovni tokovi odumiranja države jesu: prvo, ukidanje državnih organa i prenošenje poslova na samoupravne organe društva; drugo, smanjenje državnog aparata i ograničenje njegovih kompetencija, jačanje uloge predstavničkih tijela na račun njihovih izvršnih organa i svođenje uloge državne uprave na stručnog izvršioca odluka predstavničkih tijela; treće, unošenje elemenata društvenog samoupravljanja i u državne organe i promjena njihovog karaktera, te povezivanje državnih i samoupravnih organa u jedinstveni sistem koji sve više dobiva karakter samoupravljanja. Odumiranje države nije mehaničko ukidanje državnih organa, već istovremeno organski rast društvenog samoupravljanja. Naše društvo je našlo put svoga prirodnog kretanja ostvarenjem Marxove ideje da «asocijacija neposrednih proizvođača upravlja procesom proizvodnje» kroz organe radničkog i društvenog upravljanja.