Lodoviko Setembrini bio je
inteligentan, obrazovan, enciklopedijski ucen i politicki dobro obavijesten. Bio je mudar
i pronicljiv posmatrac i o ljudima iz svoje okoline imao mnoga ironicna zapazanja. Imao je
"produhovljen izraz lica" i "lijepo drzanje", iako je bio siromasno
obucen. Po nacionalnosti bio je Italijan, ali je izvrsno govorio njemacki jezik. U
trpezariji sa 7 stolova setao se sa "rukama u dzepovima" i "cakalicom medju
zubima", prilazio svakom i sa njim prijateljski razgovarao.
Odlikovao se optimizmom i vjerom u svoje ideale - istinu, pravdu, republiku
svijeta. U raspravi je bio posten, govorio je iskreno i branio se otvoreno. Njegov lik
uzdigao se u dvoboju s Naftom kada nije htio da puca nego je ispalio metak u vazduh. U
Naftinim ocima on je bio kukavica, ali u opsteljudskim humanista. Zastupao je zastarjeli
liberalizam, humane ideale. Zalago se za "objektivnu naucnu istinu" a politicku
buducnost svijeta vidio je kao "svetu alijansu gradjanskih demokratija".