Lirika
Andric je u knjievnost uao pesmama u prozi U sumrak i Blaga i dobra mesecina objavljenim u Bosanskoj vili 1911. godine. Pred prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika koji je izdalo Drutvo hrvatskih knjievnika u Zagrebu, objavljeno je est Andricevih pesama u prozi (Lanjska pjesma, Strofe u noci, Tama, Potonulo, Jadni nemir i Noc crvenih zvijezda). Prvu knjigu stihova u prozi Ex Ponto- Andric je objavio 1918. godine u Zagrebu, a zbirku Nemiri tampao je u Beogradu 1920. godine. Njegove lirske pesme koje za ivota nisu sabrane u knjigu, objavljene su posthumno, 1976. godine u Beogradu, pod nazivom ta sanjam i ta mi se dogada Stvarajuci pocetkom veka, Andric se svojom poezijom pribliava nekolikim pesnickim kolama, ali ce najuocljiviji i najjasniji biti uticaji ekspresionisticke poetike, pre svega na izraajnom planu: razara se pravilna struktura vezanog stiha i strofe. Andric, medutim, ne razbija sasvim logicku strukturu jezika, vec od pesme trai da progovori smislom. Slobodan stih bez rime, odbacivanje stroge arhitektonike sonetske forme, pokazali su se kao najpogodniji za spontano i intuitivno pulsiranje misli. U poeziju se unose jasna i neposredna znacenja, a pesma se ne pise da zbunjuje, vec da kazuje, da slika. Karakteristican mladalacki nemir sa tragovima melanholicne jadikovke svojstven je Andricevim ranim stihovima. Kontemplativna raspoloenja, gorcina i sumorni tonovi bice jedna od konstanti Andriceve lirike. Pesnik je sam, nejak i zbunjen nepredvidivim i tekim ivotom, razneeno nadnesen nad sobom. U Andricevoj poeziji pisanoj pre prvog svetskog rata, kao ni u poeziji vecine pripadnika njegove generacije, nema nagovetaja istorijske bure koja ce izmeniti lice sveta. Mladobosanski pobunjenik, borac za nacionalno oslobodenje i ujedinjenje, u svojoj poeziji samo je tragicna jedinka bacena da trpi besmisleni teror prilika i stvari. UEx Pontu, ranom Andricevom delu (1918), nazvanom razgovorom s duom (Niko Bartulovic), stilizovano je licno iskustvo u nastojanju da mu se, u lirskoj sentenci, pridoda znacenje filozofsko-poetske istine, a da pri tom, zadri fabulativno-narativnu osnovu, na osnovu koje bi se mogla rekonstruisati stanja jednog zatocenika. Ova knjiga pesama u prozi razvrstana je u tri ciklusa: prvi ima 26, drugi 25, a treci 88 tekstova, uz zavrni Epilog. U strasnom lirskom monologu, pesnik se obracunava sa sobom, pokuava da u tamnickim bdenjima razrei unutranju dramu i oslobodi se traume izazvane utamnicenjem. Nepravedan pad iza reetaka u drugi, surov i mucan svet, gde je rtva na suhom ukletom sprudu, dovodi pesnika u stanje da postavlja vana egzistencijlna pitanja i groznicavo razmilja o svetu i mestu pojedinca u njegovim tragicnim okvirima I knjiga Nemiri (1920) nastaje delom u zatvoru i internaciji. Kao i Ex Ponto, i ova knjiga je ispovednog karaktera, s tim to su autobiografski elementi zamaskirani ili poetski tranformisani. Tri ciklusa koja cine ovu knjigu - Nemir od vijeka, Nemir dana i Bregovi - predstavljaju tri bitna odnosa subjekta prema fundamentalnim ljudskim mogucnostima, nalaunju mesta za coveka. U ovome delu javlja se i reska socijalna nota. Pesnik setnih i melanholicnih raspoloenja, koji svojim dotadanjim stihovima postavlja pitanja sutine i smisla prolaznoga ivota, budi se najednom kao borac za socijalnu pravdu. Pored mracnog, introvertovanog, samozagledanog Andrica, ovde se pojavljuje jedan borbeni, aktivisticki Andric, okrenut svetu. |