Pripovijetke
Ivo Andric knjievnu karijeru pocinje kao pesnik, tek sporadicno objavljujuci prozne zapise i kratke price, da bi se tek posle Prvog svetskog rata gotovo u potpunosti posvetio pripovedackom radu. Njegova prva pripovedacka knjiga je posebno izdanje pripovetke Put Alije Ðerzeleza (1920). U meduratnom razdoblju slede jo tri knjige prica (1924, 1931, 1936, sve sa istim, jednostavnim naslovom Pripovetke i sve u izdanju SKZ-a), a posle Drugog svetskog rata i Nove pripovetke (1948), Panorama (1958), Lica (1960) i Kuca na osami (posthumno, 1976). Andric je, takode, imao obicaj da uz knjige izabranih prica tampa i poneku novu, do tada u knjige neuvrtenu pricu, a po periodici ostao je razasut izvestan broj prica koje za ivota nisu ukljucene u posebna izdanja. I u zaostavtini je nadeno nekoliko gotovih a neobjavljenih prica kao i niz proznih skica. Konacan broj Andricevih prica jo nije utvrden.
Tipoloki, Andriceve price mogle bi se podeliti u nekoliko osnovnih grupa: u pripovesti, bliske kratkom romanu, u realisticke price hronikalno-legendarnog tipa (price sa istorijskom tematikom), u realisticke price sa razvijenom psiholokom dimenzijom pripovedanja (price sa savremenom tematikom), u fantasticko-poetske price, u i nenarativne price sa dominacijom esejisticko-meditativnog tona. Po mestu radnje te price mogu se podeliti na bosanske (travnicke, sarajevske, viegradske, seoske), na beogradske, na mediteranske i na evropske. Ako je kriterijum za razvrstavanje Andricevih prica priroda i poreklo njegovih junaka, onda se te price mogu podeliti na vie ciklusa: jevrejski, fratarski, malogradanski, velegradski, seosko-hajducki, price o deci i tako dalje.
Andriceve price mahom su napisane u trecem pripovednom licu, iz pozicije objektivnog, sveznajuceg pripovedaca. Price u prvom licu znatno su rede. Dominira monoloko-meditativni ton, mimeticki tretman sveta koji se u jednom trenutku preobraava u univerzalni simbolicki iskaz, dijalozi su retki i krti. Oni obicno slue dodatnoj karakterizaciji realisticki, iznutra i spolja precizno opisanih likova. Price su centralni deo Andricevog opusa kako zbog toga to je pisac po osnovnoj vokaciji prevashodno pripovedac, tako i zbog toga to se vecina njegovih romana sastoji od vie medusobno povezanih prica. Princip tog povezivanja je razlicit (okvirna prica u Prokletoj avliji, preplitanje paralelnih tokova u Omerpai Latasu, nadovezivanje epizoda u Na Drini cuprija), ali je jezgro Andricevih proznih dela uvek novelisticko.