Putopisi
Od trenutka kada je krenuo na studije u Zagreb, a potom Bec i Krakov, Andric je cesto putovao. Radeci kao diplomatski slubenik u jugoslovenskim poslanstvima u nekim evropskim gradovima, pisac je dobro upoznao ljude i predele zemalja u kojima je boravio. Prvi putopis Andric je objavio 1914. godine pod nazivom Pismo iz Krakova u Hrvatskom pokretu, za vreme studija na Jagelonskom univerzitetu. iveci i uceci u Gracu, Andric je 1923. godine utiske o ivotu i zemlji u vidu zabeleki s puta pretocio u tekst Kroz Austriju. ivot u mnogim prestonicama meduratne Evrope, inspirisao je Andrica da zapie svoje utiske. On se, medutim, nije oslanjao samo na sopstvena cula i opaanja, vec se za svako putovanje paljivo pripremao i u belenice upisivao podatke iz knjiga o istoriji, kulturi i tradiciji zemlje. U putopisima Andric pre svega iznosi ono to jednu zemlju i njen nacin ivota cini specificnim. |
Boravak u Italiji, paniji i Portugaliji bio je plodonosan za pisca. Raznolikost prede
la, opojni i teki juni mirisi, bujni sokovi, bljetavo plavetnilo neba i arkost sunca, otvorenost i rasko duha, bogata kultura i duga tradicija June Evrope, ocarali su pisca. Pored prica koje su nastale u vreme njegovog boravka na jugu (Dan u Rimu, Noc u Alhambri, Bajron u Sintri) i eseja o Goji i mostovima, Andric je ostavio nekoliko zanimljivih putopisa o lepoti Juga: Portugal, zelena zemlja (1931), panska stvarnost i prvi koraci u njoj" (1934).Ljubav prema Jugu nije, naprotiv, iskljucivala picevo interesovanje za Sever. Dok je putovao po Skandinaviji, u zrelijim godinama, kada strasti i emocije polako ustupaju pred intelektom, Andrica su inspirisali cistota ledenog Severa, kristalna prozirnost vazduha, ponocno sunce i carobni sjaj polarne svetlosti. Svedenost pejsaa iza kojeg kljuca ivot i uzdran i prividno hladan severni covek i njegova prikrivena strast, bili su piscu tema nekolikih putopisnih zapisa:Sever , Zemlja n
a Severu" (1965).Neki Andricevi putopisi nastali su neposrednim povodom: Na Nevskom prospektu (1946) i Utisci iz Staljingrada (1947) napisani su kao rezultat picevog slubenog boravka u Sovjetskom Savezu. Drugi, pak, kao Na vest da je Brusa pogorela, nije zapravo pravi putopis, nego naknadno prisecanje na grad koji je pisac upoznao ranije i kojim je bila inspirisana
Prokleta avlija. Vojnovicevo delo Makarate ispod kuplja Andricu je posluilo samo kao povod da u tekstu San o gradu napie odu Dubrovniku. Nekoliko tekstova o Sarajevu (Jedan pogled na Sarajevo, Na jevrejskom groblju u Sarajevu i Raja u Sarajevu), zatim onaj o hercegovackom kru (Na kamenu, u Pocitelju), jadranskoj lepotici Boki Kotorskoj (Trenutak u Toploj), ili opisi Ohrida (Kraj svetlog Ohridskog jezera) i slovenackih predela (Dolinom Radike, i dalje i O letovanju u Sloveniji) predstavljaju, zapravo, rezultat piceve ljubavi, razumevanja i poznavanja njegove tada velike i raznoilike zemlje.