KRAJ PETROVE VLADAVINE

4.1. Nezadovoljstvo i opozicija prema carevim reformama

Promjene koje je izvršio Petar I u upravi i kulturi ruske države izazvale su opoziciju među plemićima, pristalicama starog poretka, kao i među jednim dijelom sveštenstva Krupni zemljoposjednici iz starih plemićkih porodica odnosili su se neprijateljski prema Petrovim reformama i prema ljudima neznatnog porijekla koje je Petar uzimao za svoje saradnike i uzdizao prema njihovim zaslugama i sposobnostima Nezadovoljnici su svoje nade polagali u mladog carevića Alekseja, nasljednika prijestola, koga su vaspitavali sveštenici i koji je potpao pod uticaj opozicionara Oni su očekivali da će carević odmah poslije smrti svoga oca ukloniti sve novozavedene reforme i da će se oni dokopati vlasti I sam carejević Aleksej je priželjkivao očevu smrt i čak se nosio mišlju da protiv oca pobuni vojsku Svi pokušaji Petrovi da se carević izmjeni ostali su bez uspjeha On je na kraju postao čak i izdajnik, bježeći u Austriju Karlu VI Habsburškom, u namjeri da tamo nađe saveznika za svrgavanje svoga oca Petar ga je vratio u Rusiju stavio na muke i pogubio S njim zajedno pokopane su i nade onih koji su sanjali o povratku na stari poredak.

4.2. Ličnost Petra I

Slika 8 Otac otadžbine Petar I, vješt diplomata i odličan vojskovođa, dominantna ličnost u Evropi XVIII vijeka

Petar se potpuno razlikovao od svojih prethodnika, ruskih vladara Nije volio paradne ceremonije ni prazne riječi i bio je jednostavan i u držanju i u odijevanju Dok su se ranij ruski vladari mogli vidjeti samo za vrijeme svečanosti, u zlatotkanim odorama, u crkvama, Petar se viđao kako šeta ulicama prijestonice kao običan građanin u skromnom odijelu Ovaj kolos od čovjeka, visok skoro dva metra, bio je brutalan, svirep, razvratan Obdaren izvanrednom tjelesnom snagom, čudesnom radnom energijom, bio je dalekovidni političar, vješt diplomata i odličan vojskovođa Čovjek sposoban da vlada, krajnje radoznalog duha, veoma otvorenog Zapadu, svoje političke namjere sprovodio je energično i nemilosrdno Imajući stalno pred očima snažnu i modernu Rusiju, uništavao je sve što bi mu se ispriječilo na putu ostvrenja njegovih planova Tako naređuje izvršenje smrtne kazne nad svojim sinom Aleksejem, koji je postao špijun u rukama Petrovih neprijatelja, protivnika njegovih reformi.

Ruski car iz porodice Nariškin, otac otadžbine, Petar I umro je 1725 u pedeset drugoj godini života uslijed komplikacija prouzrokovanih veneričnim bolestima, neodredivši sebi naslijednika.