Nastanak romantizma

Romantizam je već 1820. godine bio oformljen pravac koji se suprotstavlja neoklasicizmu, mada neokalsicizam i dalje postoji. Nije lako odrediti osobine romantizma, jer je on više stanje duha i senzibiliteta umjetnika, a manje nosilac jedne ozakonjene ideje. Međutim, za romantizam se može reći da u prvi plan ističe nacionalne osobine, spontanost, imaginaciju i maštu kao osnovnu sadržinu umjetničkog stvaralaštva. Uzvišenoj ljepoti neoklasicista romantičari suprotstavljaju individualnost umjetničkog izraza, promjenljivost prirode i osjećanja.

I romantičari, kao i neoklasicisti, pokazuju težnju vraćanju i obnavljanju starih stilova, ali je razlika bila u motivima vraćanja na nju i u izboru prošlosti. Neoklasicisti su obnavljali antiku, jer su smatrali da je ona najveći umjetnički izraz, a romantičari bježe u prošlost jer su nezadovoljni vremenom u kojem žive i koje preziru. Pošto izražavaju dinamične i dramatične tokove ljudskog bića, oni se približavaju baroku i njegovim sredstvima izraza(dijagonalnoj usmjerenosti oblika, boje i kontrastima svijetlo-tamno).