Put ovisne osobe koja je
postala znatan problem za sebe i svoju okolinu u pravilu najprije vodi u
psihijatrijsku bolnicu.
Ovisnost o drogama svakako
je patološko stanje.Narkomani su bolesnici koji prije svega trebaju pomoć
liječnika.Često se ne radi samo o psihičkim, nego i organskim
oboljenjima i potrebna je uska suradnja liječnika, psihologa i drugih
kvalifikovanih suradnika.Narkomani često pokazuju simptome
neishranjenosti, smetnje metabolizma, žutice, kožne infekcije, spolnih
bolesti...itd.
Za uspješnu terapiju mladog čovjeka
ovisnog o drogi naročito je značajno pružiti mu osjećaj
pripadnosti određenoj sredini.
U Engleskoj, neki eksperti za odvikavanje praktikuju
u prvi mah paradoksalno ( nevjerovatno) terapiju koja se sastoju u tome da na
klinici osobi ovisnoj o drogi kroz dugo period vremena pružaju narkotike i dozu
postepeno smanjuju do potpune apstinencije ( potpun prestanak uživanja).Navodno
da prvi uspjesi potvrđuju ispravnost takvog postupka.
Sigurno je da tok i uspjeh psihoterapije
maloljetnih uživalaca droge uz znatnoj mjeri ovisi o razumu i uviđavnosti
roditelja.Cilj tretmana leži u stabilizaciji oslabljenog ega.
Značajni zadatak preuzela je medicinska služba u
okviru tzv. ”methadon” programa. “Methadon” je anti-droga koja osobu ovisnu o
drogi štiti od suviše jake potrebe za drogom i postepeno ju smiruje.Ovaj se
preparat daje pod kontrolom i takođe podliježe zakonu o
narkoticima.Iskustva su pokazala da 80% pacijenata koji počinju postupak
izdrže do kraja.
Takođe postoje i zajednice
odnosno centri stanara sastavljene od bivših narkomana.Radi se o veoma vitalnim
tarapeutskim zajednicama gdje se provode individualna i grupna terapija, tokom
koje narkomani uče kako se prevladavaju svoje lične teškoće i probleme
koje do tada nije mogao razriješiti, a koju su u znatnoj mjeri bili osnov što
je počeo uživati drogu.Tretman se odvija pod vodstvom i kontrolom
psihotarapeuta i psihologa.Cilj tretmana je da se narkoman osposobi da ponovo zauzme svoje mjesto u društvu i da
bude nosilac odgovornosti.Postepeno se privikava na rad i radni uspjesi mu
postaju pozitiva doživljaj.Pri tome se nastoji da se i roditelji tih narkomana
međusobno zbliže, da međusobno izmjenjuju svoje životne probleme i
teškoće.
Vlade nekih zemalja aktivni su se neposredno ili preko posebno formiranih odbora
uključile u razradu operativnih programa suzbijanja i sprečavanja
širenja narkotika uopšte, a posebno među mladima.
U decembru 1967. Godine vlada Švedske
donijela je program od 10 tačaka, u kojima uz ostalo predviđa
sljedeće mjere za suzbijanje i sprečavanje zloupotrebe narkotika:
·
znatno povećanje
radnih mjesta u policiji i carini specijalno za borbu protiv ilegalne trgovine
i krijumčarenja drogom;
·
olakšanje za vršenje
pretresa na mjestima i skrovištima koja
su mjesta za sastanke delikvenata;
·
olakšanje za kontrolu
telefonskih razgovora osoba koje su sumnjive zbog ilegalne trgovine i
krijumčarenja narkotika;
·
predviđanje
strožih kazni za delikte vezane za narkotike ( do 6 godine zatvora).
|
|
|
|
|
|