Solomon

PJESMA NAD PJESMAMA

... Ustani, prijateljice,lepoto moja, ustaj!
Zima je prošla već, i kiša nema više.
Polje je cvijet osuo, došlo je vrijeme pjesme
I glas gugutke sad se u našem kraju čuje.
Smokva je zametnula, loza miriše, lista...
Ustani, dragano moja, lepota moja, ustaj!
Kako si lijepa, mila prijateljice moja!
Tvoje su oči - ko golubi što iz koprene vire.
Usne ti - ko purpurni gajtani od skerleta;
Dojke ti - dva laneta, blizanca košutina,
Koji međ' ljiljanima i međ' ružama pasu.
---------------------------------------------
Hodi, nevjesto moja s Livana, hodi sa mnom:
Da gledaš s visova Amana i Senira...
---------------------------------------------
Otela si mi srce - nevjesto moja!
Pogledom i đerdanom što je o grlu tvom.
Tvoja je ljubav slađa i od mirisnog vina,
A tvoj miris je, draga, i od balsama ljepši.
Sestro, nevjesto moja, ti si - vrt zatvoreni.
U vrtu zatvorenom - studenac zapečaćen.


Ja sam ti zid od grada, amoje grudi su kule.
-----------------------
Ustani, moj dragane, u polje da idemo
U selo da ođemo i tamo da noćimo.
Hajdemo u vinograd, tamo gdje loza raste
I šipci gdje cvijetaju. Daću ti tamo - ljubav.
----------------------------------------------
Na svojoj postelji tražih onog koga ljubim,
Tražih ga...ali ipak ne nađoh njega ja!
Ja spavam, al' moje srce je ipak budno.
Eto glas mog dragana. On kuca: "Otvori mi,
Dragana, golubice, čedna ljepoto moja!
Jer lokne moje kose - pune su noćne rose."

I draga ruku svoju kroz prozor meni pruža:
Ja sva sam zanesena, zatalasana tim!
Ustadoh da otvorim vrata draganu svom
I miris moje ruke pokapa dršku brave.
Otvorila sam vrata... al' dragi - iščezao!
Zbog glasa njegovoga dušu mi puni strah...
Tražih ga, ne nađoh ga; zvah, al' odaziva nema!
Ustajem i prolazim po gradskim ulicama
I trgovima gradskim...Tražim dragana svoga,
I - tako usamljenu - stražari našli mene,
stržari koji noću krstarili su gradom.
Pitam ih: da li videste mog dragana?
A oni uhvatili mene u noći toj
Tukli me, ranili me, uzeli veo moj.
-----------------------------------------------
A tek što od njih pođoh, dragana svoga nađoh.
čvrsto zagrlih njega, vodim ga kući svojoj
U sobu onu istu gdje majka mene rodi!
-----------------------------------------------
Metni me na srce, dragi, ko' prsten na ruku svoju.
Jer ljubav moćna je, kao i smrt što je moćna.
A strast je teška kao i sam podzemni svijet.
Žeravica je njena - samoga boga plam!

                                                                      (Odlomci)

Prorok Jeremija

PLAČ JEREMIJIN

Neka je proklet dan rođenja mog!
Dan kad me mati donese na svijet -
Neka je proklet!

Proklet i onaj koji ocu mom
Kao radosnu donio je vijest:
"Rodio ti se sin" i što tad
Mišljaše da ga obraduje tim!

Od Jehove će i čovjek i grad
Bez sažaljenja uništen bit!
Jutrom će bola da se čuje krik,
Na podne će se - prolamat jauci!
Što na majčinom još ne omreh krilu,
Da moja majka meni bude grob -
Još pre no od nje odvoji se plod!...
Zašto sam došo iz utrobe njene,
da gledam jade i nesreću svijeta.
I da u sramu prođe život moj!            

početna strana