Peter Paul Rubens

(1577-1640)

 

Radio je u svim tehnikama i imao je do te mjere dominantnu ulogu u flamanskoj umjetnosti svog vijeka da je uticao ne samo na veliku slikarsku školu kojoj je nametnuo svoj stil, već i arhitekturu, vajarstvo, gravuru, dekoraciju. Bio je veliki barokni majstor sa sjevera, a njegova slava se proširila daleko izvan granica njegove domovine.

 

POČECI I BORAVAK U ITALIJI

Rođen je 1577. god. u Zinigenu u Njemačkoj, gdje je njegov otac, sudija grada Anversa, morao da izbjegne iz političkih razloga, Rubens se vraća u flamansku prestonicu posle očeve smrti 1587. godine. Sa 14 godina počinje da uči slikarstvo i posle učenja kod romaniste Ota Venijusa, 1600 . godine odlazi u Italiju. U Veneciji otkriva Ticijana, koji će ostati njegov veliki uzor i Tintoreta. U Mantovi ulazi u službu vojvode Vinćenca de Gonzangve,kopira Mantenju i počinje da skuplja antiku. U Rimu ga očaravaju Mikelanđelo, Rafaelo, braća Karaći i Karavađo. U Đenovi (1605) izrađuje portrete ponositog držanja. U Rimu 1608. završava oslikavanje hora crkve Kjeza Nuova; zatim, saznavši da mu je majka u Anversu ozbiljno bolesna, napušta Italiju u koju se neće vratiti, ali iskustva koja je iz nje ponio ne zaboravlja.

ZRELOST

Rubens je 1609. imenovan za slikara nadvojvoda Alberta i Izabele i ženi se Izabelom Brant. Pravi početak majstora označavaju dva triptiha katedrale u Antverpenu:Podizanje Krsta (1610) i Skidanje s Krsta (1612). Ovo posljednje djelo slobodnog stila,koji je podržano patetičnim izrazom, potvrđuje spoj između osvajajuće renesanse i tradicionalne Flandrije. Prvu Rubensov stil je okarakterisan prirodnošću viđenja, otvorenošću tonova i jasnoćom kontura. Na raskršću sjevernjačkog realizma (Bludni sin, Muzej umjetnosti u Antverpenu ) i epske poezije (Borba Amazonki, Minhen) Rubensova umjetnost veliča život u svim njegovim oblicima. Oko 1616. godine nastaje novi, malo zamagljeniji stil sa Poklonjenjem mudraca iz Muzeja umjetnosti u Briselu: svjetlosni efekti se pridružuju reljefu ljudskih oblika, polihromiji odjeće; boje se uzajamno prožimaju, umjesto da stoje jedna pored druge i naslanjaju se jedna na drugu.

DIPLOMATIJA I ZNAČAJNA ODLIKOVANJA

Za manje od četiri godine,od 1622. do 1625. godine, Rubens izrađuje za Luksemburšku galeriju u Parizu 24 velike kompozicije Istorije Marije Medići (Luvr). Stvarnost, alegorija i mitologija tu se spajaju na maštovit,ponekad komičan način, ali retorika se zaboravlja pred komadima kao što su Sirene sa Iskrcavanja u Marseju i portreti Krunisanja Marije Medići. Od 1627 do 1630. Rubens, koji je postao intimni savjetnik infantkinje Izabele, umješan je u značajne događaje koji potresaju Evropu. U Madridu je 1628. godine i zbližava se sa Velaskezom. U Londonu je od 1629 do 1630. gdje pregovara o miru između Španije i Engleske. Njegove slike za jedan od plafona u Vajtholu, rađene u Briselu od 1629 do 1634. godine, postavljene su 1636. godine.

 

POSLEDNJI VATROMET

Od 1615. živi u Antverpenu. Izabela Brant je umrla 1626. godine, ostavljajući mu dva sina. Među njegovim posljednjim religioznim kompozicijama treba navesti Uspon na Kalvariju i Mučenje svetog Lijevena ( Brisel ). U nekoliko poslednjih aktova ( Helena Furman sa ogrtačem, Beč; Tri gracije, Prado; Andromena, Berlin), Rubens, koji je umro u Anversu1640. godine, javlja se kao vjesnik Fragonara i Renoara.

 

<<BACK