Svete stene i njihova istorija

Kratka istorija

Manastirsko naselje Meteori je smjesteno na  ogromnim i strmoglavim stjenama koje se naglo uzdizu na sjeverozapadnom rubu Tesalijske ravnice. Neobicno raznolik pejzaz, kakvih ima malo gdje na svijetu, izaziva kod putnika mjesavinu strahopostovanja i zadivljenosti.

Kaludjerska zajednica na ovim stjenama je jedinstvena u svijetu. Porjeklo ovih stjena proucavali su mnogi grcki i svjetski geolozi i naucniciali je prijedlog njemackog geologa Al Filipsona najvjerovatniji. On smatra da je ovaj kolosalni kompleks stena izasao na povrsinu iz delta regije ogromne rijeke koja je tekla hiljadama godina u tesan ali dubok sektar mora koje je tada obuhvtalo sve sto je danas Tesalijska regija.

Ovde su mnogi pustinjaci odlucili da se nastanem, na vrhovima lebdecih stijena, trazeci da zive blize bogu, posvecujuci sebe molitvi i duhovnom razmisljanju. Oni su zivjeli u pecinama i pukotinama u fasadi stijena.

Kaludjer Atanasije, uznemiren napadima gusara na Svetu Goru, dosao je na Meteore 1334 godine upratnji ispovjednika Oca Grigorija, nastanili su se na Stub Stagijski i ostali tu deset godina.

Atanasije Meteorski je 1344 godineokupio oko sebe cetrnaest kaludjera i iz susjedstva i sa njima zapoceo podizanje prve od zgrada koja je kasnije postala cuveni manastir Veliki Meteoron.

Posle smrti Stefana Dusana i Preliuma, Simeun se proglasio kraljem i carem. Bio je veoma pobozan i uveliko je pomagao manastire Meteora. Nakon Simenuove smrti, njegov sin Janis Uros, koji je tada bio ucenik ne Svetoj Gori, na povratku u Tesaliju da preuzme presto, popeo se na Meteorama gdje je sreo Atanasija. Pod utiscima utisaka,odrekao se prestola i birajuci tezak put poniznog svestenika, postao brat Iosaf.

Velicanstvenost pejsaza i sigurnost od napadaca, pljackasa i zlocinaca koju su kaludjeri uzivali ziveci na jedva pristupacnim vrhovima ovih trmoglavih stijena vodilo je godinama ka stvaranju velike, prisne zajednice sastavljene od vise manastira potpomognutih mnogim poklonima i privilegijama od poboznih vladara i aristokrata. Posledica toga su mnogi svestenici, ne svi znani po imenu, postali osnivaci manastira ubrajajuci Svetu Trojicu, Sveti Stefan,Sretenje, Rusanu, Sveti Djordje Mandilski, Sveti Nikola Anapavsis, Sveti Grigorije...

Danas samo sest manastira jos uijek funkcionisu: Preobrazenje, Varlam, Sveti Nikola, Anapavsis, Rusana, Sveta Trojica i Sveti Sveti Stefan.

BACK