Prehrambena
vrijednost jestivog divljeg bilja
zavisi prvenstveno od dijela biljke koji se koristi za ishranu. Plodovi
su bogati secerom i
vitaminima, lisce vitaminima, a korijen i lukavica su bogati skrobom i
secerima. Neki plodovi i sjemenje su odlican izvor
masnoca.
Kaloricna vrijednost lisca i zeljastih dijelova je relativno mala, kao
sto je to slucaj i sa kultivisanim povrcem tipa spanaca ,kupusa, kelja i
sl. Iz 100 gr.ociscenih povrcnih biljaka i salata dobija se od 22 do 70
kalorija, zavisno od vrste biljke. Iz 100 gr. ociscenih hljebnih biljaka
dobija se od 34 -140 kalorija. Narocito visoku kaloricnu
vrijednost imaju orasi , ljesnici, zir i kestenovi, bukovica (plod
bukve).
Da bi nasa ishrana bila bogata vitaminima treba upotrebljavati povrcne
biljke i salate, a za obezbjedjenje kalorija hljebne biljke i divlje
voce. |
Bilje starenjem postaje bogatije celulozom i postaje sve gorce , pa zbog toga za ishranu treba upotrebljavati mlade biljke. Najjestivije je mlado bilje.
Zastupljenost mladog bilja u pojedinim godisnjim dobima: |
Jestivo divlje bilje po svojoj upotrebi i hranljivoj vrijednosti moze da se svrsta u nekoliko grupa:
Od jestivih
biljaka koje se mogu koristiti pored navedenih: |
Pored
jestivog divljeg bilja postoji i ljekovito bilje koje u vanrednim
uslovima ima poseban znacaj. |
Najčešće vrste jestivog i ljekovitog bilja su :