Škole romanskog stila arhitekture

Burgundska škola   Provansalska škola
     
Overnjatska škola   Poatevinska škola

 

Burgundska škola

Moćno burgundsko kneževstvo bilo je u romansko doba u Francuskoj jedna od najznačajnijih feudalnih velikih jedinica, kako u ekonomskom tako i u političkom pogledu. U njemu su pored toga imali svoje centre oba velika monaška reda, i klinezijanski i cistercinski. Otuda je i arhitektura u ovom kraju bila veoma bogato razvijena. Medju mnogobrojnim spomenicima koji su nam iz ovog doba ostali vredi naročito spomenuti baziliku sv.Petra u Cluny-u i crkve u Vezelay-u, Avallon-u, Paray le Monial-u i St. Benoit sur Loire.

Glavni brod ovih gradjevina zasveden je obično, bilo podužnim, često prelomljenim svodovima, poduhvaćenim arkadama sa prelomljenim lucima, - bilo krstastim svodovima, a izuzetno i nizom poprečnih poluobličastih svodova, - Tournus; nad bočnim brodovima izradjeni su obično krstasti svodovi; tribina nema; nailazimo ponekad na lažnu galeriju; često se pilastri ne izradjuju do samog poda već se, nešto ispod luka koji prihvataju, poduhvataju konzolom; deambulatorijuma često nema; na preseku glavnog broda sa transeptom izdiže se obično masivna kvadratna kula sa visokim strelastim krovom; dekoracija je veoma bogata i puna, a medju najlepše rešenim timpanima u reljefu, na kojima je predstavljena apokaliptička scena strašnoga suda, mogu se pomenuti oni u crkvi Svetog Lazara u Autunu i u Vezelayu.
Uticaj ove škole jako se osetio u Overnji, Šampanji, donekle u Italiji, a tako isto i u Rajnskoj oblasti, pa čak i u Siriji.

Povratak na početak


Overnjatska škola

Iako relativno skučena po teritorijalnom prostranstvu, overnjatska škola bogata je po mnogobrojnim spomenicima koje je za sobom ostavila. Medju najznačajnije spadaju svakako Notre-Dame-du-Port u Clermont-Ferendu, iz XIII veka, sa kriptom iz XI veka, St. Nectaire, iz 1145-1180, zatim crkve u Issoireu, iz sredine XII veka, Orcivalu, iz 1150-1175, Moisacu, Riomu, Brioudeu.

To su većinom gradjevine zasvedene poluobličastim svodom nad glavnim brodom, krstastim, nad bočnim i četvrtobličastim nad tribinama, koje su toliko visoke da bazilikalno osvetljavanje glavnog broda nije moglo da se sprovede. Nad presekom glavnog broda i transepta izradjena je obično visoka oktogonalna kula. Deambulatorijum i zrakasto poredjane kapele obično su redovna pojava. Zidanje je većinom izvedeno od kamena razne boje, tako da je polihromija dosta naglašena. Unutrašnjost ovih crkava prilično je jednostavna i stroga, ali su zato vrlo česti i ostaci živopisa, kojima su široke zidne površine bile pokrivene. Skulptura je relativno skromna; jedino su kapiteli često bogato dekorisani figuralnim kompozicijama.

Zračenje ove škole išlo je na razne strane, ali nije dopiralo naročito daleko. Valja pomenuti katedralu u le Puyu, na Centralnom Platou, iz sredine XII veka, kao i kapelu St. Michel d'Aiguille, kod iste varoši, možda nešto stariju, na kojima se ovaj uticaj jače opaža. On je još vidniji na crkvi St. Sernina u Tuluzi, čiji je istočni deo, kod koga je sličnost i najjača, završen još pre 1096. god.

Povratak na početak


Provansalska škola

Mnogobrojni spomenici na južnom francuskom primorju i u njegovom zaledju, koje nešto dublje zadire u unutrašnjost jedino dolinom Rone, povezani su takodje zajedničkim načinom arhitektonskog komponovanja.
Najznačajniji predstavnici ove škole su Notre-Dame-des-Doms u Avinjonu, St. Trophime u Arlu, kao i crkve u Montmajouru, St. Gillesu, Le Thoru, Vaisonu, - sve većinom iz XII veka.

Zasvoćavanje ovih gradjevina izvršeno je obično poluobličastim svodovima nad glavnim i četvrtobličastim nad bočnim brodovima; ovi su svodovi poduhvaćeni s masta na masto, nad podeonim razu|enim stupcima, ojačavajućim lucima. Ima slučajeva da su krstasti svodovi, kao i polukalote nad apsidama, izradjeni, možda i pod uticajem Lombardije sa rebrima. Tribina nema. Ponekad se pojavljuju i kupole. Sem trobrodnih bazilika nailazimo još i na jednobrodne gradjevine, kod kojih je podužni poluobličasti svod prihvaćen bočnim prislonjenim lucima. Deambulatorijuma i zrakastih kapela nema. Skulptoralna dekoracija na fasadama, naročito na portalima, dosta je bogata, i stoji donekle pod antičkim uticajem koji je do ovih krajeva dopro s jedne strane preko Lombardije, s druge preko mnogobrojnih antičkih spomenika koji se u ovme kraju nalaze u ruševinama; u pogledu pak na ikonografiju, to jest na upotrebljene motive, oseća se tako|e i neosporan uticaj vizantijske umetnosti. Sama provansalska škola delovala je, sem na dublje zaledje primorja, donekle i na severnu Italiju.

Povratak na početak


Poatevinska škola

Jugozapadni, upravo srednji deo Francuske veoma je bogat u romanskim spomenicima. Iako ih ima još iz druge polovine X i iz XI veka, oni se, naročito oni najznačajniji, podižu ponajviše u toku XII, a specijalno u trećoj četvrtini ovoga veka.

Glavni predstavnici ove arhitekture Notre-Dame-la-Grande u Poitiersu i crkve u Aulnay-de-Saintongeu, Chauvigniu, St. Savinu i Civrayu.

Srednji brodovi ovih gradjevina obično su pokriveni poluobličastim svodovima, sa ojačavajućim lucima, a bočni poluobličastim ili krstastim. Slobodni podupirači radjeni su većinom u vidu punih stubova, a takodje i kao stupci četvorolisnog preseka. Tribina nema, a razlika u visini izmedju glavnog i bočnih brodova nije velika, tako da se često sva tri broda nalaze pod zajedničkim dvoslivnim krovom. Inače je gotovo redovan slučaj da se sa istočne strane pojavi deambulatorijum sa zrakasto postavljenim kapelama. Sem trobrodnih bazilika ovde medjutim nalazimo i jednu od velikih i značajnih kružnih crkava, u Charrouxu.

Kule, kako ona nad presekom glavnog broda i transepta, tako i one na zapadnoj fasadi, ukoliko ih ima, završene su obično dosta oštrim, ponekad nešto izbočenim strelastim krovovima.

Portali su većinom radjeni bez timpana, tako da su im otvori polukružno završeni.

Skulptoralna dekoracija neobično je bogata, a ponekad je njome i čitava fasada prekrivena; sem na kapitelima i portalima ima je često i oko prozora. Pored skulpture nailazimo u unutrašnjosti gradjevina i na ostatke fresaka, medju kojima su najbogatije i najznačajnije one u St. Savinu, vezane za tekst Apokalipse.

Izvesne veze, specijalno u pogledu na skulptoralnu dekoraciju, postojale su i sa Lombardijom i Rajnskom oblašću.

Povratak na početak