Pridjevi se u njemačkom jeziku slažu sa članovima imenica. Postoje tri različite pridjevske promjene, zavisno od toga da li se ispred pridjeva nalazi:
1) određeni član,
2) neodređeni član ili
3) se ne nalazi ništa.
Nastavci i članovi za pridjevske deklinacije u direktnoj su zavisnosti sa rodovima. Rodovi u njemackom jeziku razlikuju se u većini slučajeva od onih u srpskom jeziku. Zbog toga imenicu treba učiti sa članom i nastavcima za množinu i genitiv.
Primjer srpski: kuća, f njemački: Haus, das,-es,-"er
Kod pridjeva koji se završavaju nastavcima -el, -er, -en, e se često gubi pred padežnim nastavcima, npr. od edel: nominativ edler Mensch plemenit čovjek, der edle Mensch plemeniti čovjek; od offen: dativ offnem Fenster, dem offen Fenster otvorenom prozoru; od sauer: nominativ saures Kraut, das saure Kraut kiselo zelje.
Izuzetak predstavljaju pridjevi izvedeni od immena mjesta koji se završavaju na -er. Ne mijenjaju se i pišu se velikim početnim slovom, npr. Wiener bečki.
|
|
|
|
|
|