Sam naziv manastir potiče od grčke reči monasterion, sa osnovnim znacenjem monos, sam. To je mesto gde se živi samačkim životom, prema monaškim pravilima. Kod Srba je sada u upotrebi nepravilan oblik manastir, a ispravno bi bilo monastir. Vuk S. Karadžić je upotrebljavao takodje stari i nepravilan oblik namastir. Staroslovenski nazivi za monaha su napušteni i oni glase: inik, usamljen ili crnorizac, po crnoj odori koju nosi. Prema zakoniku srpskog cara Dušana, na svakih hiljadu seoskih kuća moglo je biti najviše 50 monaha na manastirskim imanjima. Kada hrišćanin stupa u manastir da bi postao monah, najpre se postriže, ošiša, zatim promeni ime i obuče crnu monašku odoru, rizu. Napušta svoju porodicu i sve "krasote" . ovoga . sveta. . Monasi . žive . u . svojim ćelijama, ali se zajednički mole i obeduju. Ovakav način zove se kinovija, ili na staroslovenskom: opštežitije. Idioritmički su oni manastiri gde svaki monah ima posebnu svojinu. Javljaju se znatno kasnije i ovaj način života je napušten. Ko je jednom obukao monašku odoru, nije je smeo skinuti, osim ako prekrši monaška pravila. Za vreme jela u zajedničkoj trpezariji, čitaju se crkveni tekstovi i ne sme se pričati medjusobno. U ćelijama se nije smela drzati hrana, pa ni voće. Monaške vrline su: ćutanje, poniznost, umerenost, post, noćna molitva. Molitva je ustvari i glavna suština monaškog života. Smatra se da su oni sasvim svesno žrtvovani od svoga naroda da bi mu stvorili molitveni štit i zaštitu. Pored monaha, postojali su i pustinjaci. Oni su živeli sasvim usamljeno i hranili se medom i voćem. Jedan od najpoznatijih pustinjaka bio je čuveni sveti otac Prohor Pčinjski, koji je živeo na planini Kozjak, kao i sveti Petar Koriški. Njihova imena dobili su manastiri gde su i sahranjeni. Prvi pustinjaci osnovali su svoje kolonije još u pustinjama starog Egipta. Odatle su došli najpre u Italiju, a zatim na Atos. Monasi sa Atosa dolazili su u Srbiju i podizali monaške ćelije i obnavljali crkve. Prihvatanjem hrišćanstva i crkvene službe na svom jeziku, kod Srba počinje prosvetni razvoj. Manastiri tako postaju duhovna i prosvetno-kulturna središta. 

glavna strana