_Osnovna pravila za život monaha su vrlo stara i stroga. Njih je napisao još sveti Sava u svom čuvenom Tipiku, a i danas važe: "Manastiri su sveta mesta gde pravoslavne duše nalaze svoj mir u molitvi." (prema ustavu SPC). Poslednji akt koji reguliše unutrašnji i spoljašnji život u manastirima doneo je Sveti Arhijerejski Sinod SPC-e 1963. godine. Starešina pravoslavnog manastira je iguman i njegova reč je neprikoslovena. Njegov zamenik je ekonom i brine se o ekonomiji. Danas se pod manastirskim kompleksom podrazumeva sav prostor i gradjevine koje obično čine hram, ćelije za monahe, zatim: konaci za goste, biblioteka, riznica, bolnica, škola kao i druge zgrade. Tu su se održavali narodni sabori, sastajali su se kumovi i prijatelji, devojke su dolazile na Cveti da ih gledaju momci i slično. Najveći značaj i ugled u narodu imali su manastiri koji su bili zadužbine srpskih srednjovekovnih kraljeva. To su lavre, stavropigije. Najpoznatije su: Studenica, Žiča, Mileševa, Sopoćani, Banjska, Dečani, Ravanica i Manasija. Takodje su od velikog značaja i manastiri koji su bili sedište episkopa ili arhiepiskopa. To su Pećka patrijaršija, Sveti Nikola u Kuršumliji, Bogorodica Ljeviska, Gračanica, Arilje, Djurdjevi Stupovi kao i crkva svetog Petra i Pavla. Mnogi su, u srednjem veku i kasnije, iz bezbednosnih razloga bili utvrdjeni skoro kao srednjevekovni gradovi. Srpski manastiri po svojim kulturno-istorijskim i arhitektonskim i umetničkim vrednostima spadaju u najznačajnije spomenike kulture. Kao duhovna žarišta i kulturna središta, odigrali su presudnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta samog naroda. Manastiri su_postali u najtežim vremenima kao uporišta slobode i vrela rodoljublja. U manastirima se razvijalo graditeljstvo, slikarstvo, pisale i prepisivale knjige i biografije istorijskih ličnosti. Prelepe freske su dostigle najveće domete u umetnosti svoga vremena. Predstavljaju autentične dokaze o zavidnom nivou srpske srednjovekovne kulture. Sačuvane riznice u nekim manastirima kao što su Studenica, Visoki Denčani i Pećka patrijaršija, samo su deo nekadašnjih izuzetno bogatih riznica, bogoslužbenih i drugih predmeta izvanredno visoke umetničke izrade, najčešće radjene rukom. U ovim hramovima su se odvijale aktivnosti koje su doprinele razvoju graditeljstva na freskama i ikonostasima, učilo se slikarstvo, rukom _ su _ se _ pisale _ knjige _ sa _ lepim minijaturama. Gradnjom crkava i konaka razvijalo se graditeljstvo. Uopšte, oni su bili centri kulturnog i duhovnog stvaralaštva. Manastirski kompleksi, a posebno njihove crkve kao najznačajnija gradjevinska ostvarenja svoga vremena, svedoče o razvoju graditeljske misli i stilskih shvatanja kod Srba u srednjem veku. Razvili su se poznati srpski stilovi gradjenja kao: raška i moravska škola. Očuvane freske svojim ikonografskim i drugim umetničkim vrednostima dostigle su najviše domete u istočnoevropskoj umetnosti svoga vremena. Sačuvane stare freske u Studenici, Sopoćanima, Mileševi i Gračanici, svojim umetničkim kvalitetima zauzimaju sam vrh u celokupnom slikarstvu pravoslavne kulturne sfere. Sopoćanske freske spadaju u najlepše freske u svetu u XIII veku, po mišljenu domaćih i stranih kustosa.

 glavna strana