Da bi postojanje straha  ukazivalo na fobičan poremećaj potrebno je da strah ometa svakodnevno funkcionisanje osobe,ili da osoba zbog njega trpi.znači da osoba ne boluje od fobije ukoliko se čitav život bojala npr.zmija,ali joj taj strah nije smetao.Dakle o fobiji se govori onda kad strah stvara poremećaje u ponašanju i onemogućava obavljanje uobičajenih životnih funkcija.

Ovdje se spominju i pojmovi fobički karakter i fobička odbrana .Fobički karakter se odnosi na ličnost koja izbegava sve situacije koje mogu stvoriti fobiju,a fobička odbrana se odnosi na bilo koje postupke u kojima se izbjegavaju fobičke situacije.

 

Najviši odgovorni činilac nastanka fobija je dječiji strah.Neke dječije fobije nestaju na pragu puberteta ,ali jedan manji dio može da se prenese i u odraslo doba.Često nije lako ni dokučiti kod odraslih  da li je to neka nova pojava,ili ponovo aktivirana fobija iz djetinjstva.Često se prvobitni objekat straha , zamijeni nekim drugim,novim,a pravi uzrok biva potisnut.To je mehanizam nastanka fobija.

 

povratak