Glavna podrucja renesansne kulture i njeni najistaknutiji predstavnici

Humanizam i renesansa najpre su zahvatili italijanske gradove: Firencu, Rim, Napulj, Milano, Feraru, Urbino, Rimini, Veneciju, i druge, ali su se brzo prosirili i na ostale evropske zemlje; Francusku, Englesku, Poljsku, Cesku, Ugarsku, Austriju, Dubrovnik, Nizozemsku, Spaniju, Nemacku i druge zemlje.

Od ranih istaknutih humanista treba pomenuti Franceska Petrarku i Djovanija Bokaca, koji su ziveli i stvarali jos u 14. veku. Dobro su poznavali staru rimsku knjizevnost i pisali na latinskom jeziku, ali se Petrarka ipak proslavio tek svojim lirskim pesmam na italijanskom jeziku. Bokaco je usao u red velikih pisaca svoji poznatim delom na italijanskom jeziku. To je zbirka novela ili prica iz zivota , Dekameron ( 100 prica ispricanih za 10 dana: grci deka-10, homera-dan ).

Ipak novi duh i novi izraz u umetnickom stvaralastvu najvise su se ispoljili u likovnoj umetnosti. Uprkos promenama u privrednom zivotu Evrope i jacanju ekonomske moci burzoazije, pocetkom 16. veka dvorovi italijanskih vladara dugo su cuvali svoj sjaj, ali su i bogati gradjani posedovali zamasna sredstva koja su mogli da uloze u gradjevinsku delatnost, da ukrasavaju svoje trgove, podizu crkve i javne zgrade i ulepsavaju ih delima istaknutih umetnika renesanse-graditelja, slikara i vajara.

U arhitekturi, umetnici su nastojali da se oslobode francuskog stila, koji su iz prezira nazivali gotskim. Iznad crkava podizali su velike kupole za koje su uzor nalazili u rimskom Panteonu. U stilu renesanse podizane su siroke, cetvrtaste i svetle gradjevine pogodne ne samo za hramove vec i za javne zgrade i palate. Gradjevine toga stila bile su prakticnije za gradski zivot i drzavne ustanove. Nad vratima i prozorima primenjeni su polukruzni lukovi i dorski, jonski i korintski stubovi, a izmedju spratova izbocen rub ili venac.

Zacetnik gradjevinskog stila rane renesanse bio je Filipo Bruneleski ( + 1447 ) a kasne Bramante ( + 1514). On je postavio temelje Crkvi sv. Petra u Rimu. Gradjenje i oslikavanje su nastavili znameniti umetnici Rafael, pa Mikelandjelo, koji je podigao cuveno centralno kube. Gradjenje je dovrsio Bernini ( + 1680), koji je sagradio kolonade pred crkvom.

U vajarstvu, umetnici za svoje statue, cesto nage, traze idealne proporcije posmatrajuci prirodu i proucavajuci sklop covekovog tela. Oni usvajaju anticke ideale lepote. Pored smisla za isticanje lepote covekovog tela uocljiv je i smisao za prirodu i njene raskosne lepote. Lepote prirode su sve cesce predmet slikanja umetnika renesanse. Usavrseno je slikanje na jos vlaznom zidu, ali i slikanje uljanim bojama. Slike na vlaznom zidu nazvane su freske. Najveci slikari kasne renesanse i svestrani umetnicki geniji bili su Mikelandjelo, Leonardo da Vinci, Rafael Santi i Ticijan Veceli.

Mikelandjelo Buonaroti (1475-1564), vajar, graditelj, slikar i pesnik, dao je svojim likovima izraz praiskonske snage, pune zivota i dostojanstva. Medju mnogim njegovim delima isticu se statue Mojsije, David,Robovi, freska Strasni sud u sikstinskoj kapeli ( Vatikan ) i prerada plana koji je za baziliku Sveti Petar u Rimu izradio Bramante. Leonardo da Vinci (1452-1518) bio je poreklom iz firentinske drzave kao i Mikelandjelo. I Leonardo je bio svestrana priroda, genijalan i univerzalan covek. Najslavniji je kao slikar, ali je bio i odlican vajar, arhitekta, inzinjer, matematicar, geometar, pesnik, muzicar, anatom i mehanicar, umetnik i talentovani naucnik. Malo je njegovih dela sacuvano, medju njima su Mona Liza ( Djokonda ), Tajna vecera ( u Milanu ) i dr. Brojni sacuvani rukopisi i crtezi svedoce sa kakvom je naucnom tacnoscu proucavao svaki predmet i svaku pojavu. Pokusao je da pronadje cak i spravu za letenje po uzoru na let ptica. Osim u Italiji, radio je i u Francuskoj, gdje je uzivao pomoc francuskog kralja. U Francuskoj je i umro. Rafael Santi ( 1483-1520), jeste treci veliki umetnik ovog perioda. Slikarska umetnost "bozanstvenog Urbinjanina", kako su ga zvali, puna je vedre i vesele lepote, kao sto mu je i zivot bio. On je svojim kompozicijama prekrio zidove papskog dvora u Vatikanu. Njegove slike, osobito mnogobrojne madone ( Bogorodice ) odisu ljupkoscu i milinom.Papa Lav X poverio mu je i gradnju Petrove crkve. Od njegovih brojnih slika posebno se istice Sikstinska madona. Rafael Santi bio je veliki majstor u slaganju boja i grupisanju velikog broja likova na slici.

Najslavniji slikar mletacke skole je Ticijan Veceli (1490-1576), veoma plodan umjetnik. Bavio se portretom, alegorijom, pejzazem, istorijskim i crkvenim slikarstvom. Smatra se da je u svom gotovo stogodisnjem zivotu naslikao vise od 4000 slika.

Od firentinskih slikara znameniti su Verokijo ( 1436-1488), Boticeli (1444-1520) i drugi. U slikam Koredja (1484-1534), Tintoreta (1518-1594) i Paola Veronezea (1528-1588) vec se naziru znaci novog, baroknog stila, koji ce zameniti renesansu.