Кола

Selo Kola u Bawalu~kim Vrhovinama, udaqeno je petnaestak kilometara
od Bawaluke, jugozapadno dva-tri kilometra od puta Bawaluka-Kqu~, na lokalitetu
Branilovice, izgra|en je hram. Blaga zaravan, koja je sa sjevera za{ti}ena
brdom, pru`la je uto~i{te drvenoj crkvici. Gra|evina je postavqena okomito na
izohipse, kao i ku}a. Vegetacija i danas, iako jako prorije|ena, odaje starinu
mjesta i lokacije. Sjeverozapadno od drvene gra|evine, na uzvi{ici je izgra|ena
nova zidana crkva 1935. godine. Od osve}ewa nove crkve nije slu`ilo u drvenom
hramu. Crkva je prvi put sanirana u prvoj ~etvrtini devetnaestog vijeka. Samo je
saniran krovni pokriva~. Drugi put je sanacija izvedena po projektu Zavoda za
za{titu spomenika u Bawaluci. Tada se gra|evina gotovo sru{ila. Li~ila je na
ru{evinu, a {to se dokumentuje slikama Milana Gvozdena. Crkva iz daqine ostavqa
dobar utisak. Me|utim, kada joj se pri|e, gubi se dojam starine. Zamijewena
brvna su rezana (vide se tragovi testere). Tamna boja skriva teksturu
materijala. Nova brvna ne odaju toplinu i autenti~nost kao stara. O~igledna je
razlika ve} na prvi pogled. Unutra{wost hrama jeprepu{tena zubu vremena.
Izvr{enom sanacijom potpuno je promijewen unutra{wi izgled. Na unutra{wem dijelu
rogova postavqena je obloga od pilane daske. Izgubqen je utisak `ivosti i
treperavosti pokriva~a od klisa. Pogled na krov iz unutra{wosti danas, daje
utisak, monotonosti i nezainteresovanosti. Napravqena je la`na maska koja je
potpuno neprirodna i nelogi~na. Crkva je sanacijom spa{ena od potpunog uni{tewa,
ali je izgubila puno od svoje autenti~nosti i tradicionalne vrijednosti. Temeq
je vje{ta~ki izdignut i oblo`en kamenom. Zamijewena brvna nisu autenti~na, i
lo{e su spojena, te bojena tamnim tonovima
boje. Sve to kvari ukupan utisak. Vidqivo je to na prilo`enim
fotografijama.
Sa~uvana je neobi~na stara kqu~aonica. To je u stvari mehanizam primitivne brave-mandale. Vrlo je interesantan kqu~ i na~in rukovawa. Kqu~aonica nije na vratima nego u brvnu blizu desnog dovratnika, jedna prstenasta rupa. Pogledamo li iz unutra{wosti vidimo uglavqenu du`u pokretnu prevodnicu, na nepokretnoj gredici. Na prevodnici je zarezano nekoliko plitko zareza. Dugi kqu~ na vrhu ima labilni dodatak od kovanog gvo`|a, u obliku tupog no`a. Kod otvarawa, kqu~ se sa dodatkom uvu~e kroz kqu~aonicu. Vise}i no`asti dio pada u jedan od zareza prevodnice. Okretawem kqu~a povla~i se mandal i otkqu~ava, odnosno, zatvara crkva. Uz primitivnu bravu sanacijom je dogra|ena i starinska brava sa velikim kqu~em. Lijevo od brave je vidqivo mjesto gdje je prije postojao zvekir. Vrata su autenti~na i izra|ena od dvije grubo tesane daske debqine 5 cm. Pri~vr{}ivawe je izvr{eno na pojante. Dva reda klinova sa ukrasnim glavama su ujedno i dekorativni elementi. Hram je fotografisan neposredno pred posqedwu sanaciju (M. Gvozdenovi} 1980-81. godine), tepostoji realna mogu}nost da se u potpunosti vijerno rekonstrui{eunutra{wost i vawski izgled.

Подужни пресијек храма.