Sagrada Familia je Gaudijevo zivotno djelo na kome
je radio 4 posljednje decenije svoga zivota. Ona predstavlja velicanstveni hram
koji se jos i danas gradi. Radove na njoj je poceo 1883. u 31. godini svoga zivota. Zamislio ju je kao ogromnu modernu crkvu ciji svaki dio nosi odredjeno simbolicko znacenje. Bio je ogranicen finansinjski a u Prvom svjetskom ratu bio je cak prinudjen da ide od kuce do kuce i prikuplja donacije. Za vrijeme izgradnje cesto je vrsio ispravke prvobitnih nacrta.
Crkva je zamisljena kao simbol tijela Isusa Hrista a u sredistu se nalazi najvisi od ukupno 18 tornjeva-zvonika kao simbol samog Isusa Hrista visok 557 stopa. Okolni tornjevi reprezentuju 12 apostola, Bogorodicu i 4 Jevandjelja. Postoje tri ulaza u crkvu. Najveci je ulaz Ljubavi koji prikazuje Hristovo rodjenje, zatim sljedi ulaz Nade koji docarava scene iz Hristovog djetinstva poput Herodotovog strasnog pokolja djece, i konacno ulaz Vjere obiljezen Hristovim raspecem. Najvisi toranj je Gaudi zamislio da sadrzi veliki krst koji bi bacao sjenku na grad. I boje su za Gaudija simbolicne; npr. za ulaz Nade namjeravao je da upotrijebi zelenu. Nije volio kamen u prirodnoj boji jer je smatrao da je vjestacki, ali ipak mu je to bio omiljeni materijal. Iako je citava gradjevina od kamena ona uopste ne djeluje grubo vec njezno i paucinasto.
