Zbor u Orascu je odrzan 14.februara 1804. na Sretenje. na zboru najuglednijih iz Sumadije predlozen je kao starjesina najprije Stanoje Glavas, jer se pokazao kao najpreduzimljiviji u protjerivanju turaka. Medjutim, on je rekao da hajduku kao sto je on, koji nema ni kucu ni njivu, ni inace sta da izgubi, nece narod nikad vjerovati. Onda se doslo na kneza Teodosija iz Orasja u okrugu kragujevackom." Bog s vama", rekao je, "sta vam pada na um? Hajduku mogu kneyovi da iydejstvuju slobodu, a ko ce se zauzeti za knezove ako se turci vrate?" Posto hajduci nisu uzivali dovoljno povjerenja, a knezovi nisu htjeli da stavljaju na kocku svoj ugled mirnih ljudi, morali su naci nekog hajduka koji se bavio mirnim poslom. Takav je bio Karadjordje. Doduse i on se branio da ne umije da vlada, jer njegova prijeka narav nije zgodna, i da on nece htjeti mnogo da prica vec odmah da ubija. Rekli su mu da im bas takav i treba.