Ukoliko je pak masa zvijezde veća od osam solarnih masa, jezgro će nakon što potroši sve rezerve helijuma, nastaviti da se skuplja još više, a time će se temperatura i pritisak povećati sve do vrijednosti koja je dovoljna da nastavi reakciju u kojoj će ugljenik da se transformiše do neona i magnezijuma, a kiseonik do silikona i sumpora. Silikon i sumpor će dalje preću u gvožđe. Za ovo vrijeme, zvijezda se nalazi u fazi crvenog superdžina. Kada u jezgru ostane samo gvožđe, sve reakcije fuzije će prestati jer je gvožđe veoma stabilan element, i da bi se fuzija nastavila treba više energije uložiti, nego što se dobije njegovom fuzijom.

Kako više nema ničega da se protivi sili gravitacije, jezgro koje u tom trenutku se sastoji samo od gvožđa i koje može imati prečnik od 10 000 km, za manje od jedne sekunde će se smanjiti na svega 15 km, i izazvati spajanje protona i elektrona formirajući neutrone, i pretvoriće se u neutronsku zvijezdu ogromne gustine sastavljenu od samih neutrona. To će prouzrokovati oslobađanje ogromnih količina energije u obliku visokoenergetskih čestica - neutrina. Dio te energije se prenosi na omotače jezgra, koji su ostali iste veličine, pokrećući fuziju u njima. Taj udarni talas se prenosi prema površini, i zvijezda eksplodira u sjaju koji je jednak sjaju miljardi zvijezda. Djelovi zvijezde se razilaze brzinama od preko 5 hiljada kilometara u sekundi, a u njima se fuzija nastavlja stvarajući jezgra elemenata koji su i teži od gvožđa.

Ako je jezgro zvijezde teško više od 4 solarne mase, ono će nastaviti da se urušava samo u sebe sve dok gravitacija ne postane tako jaka, da čak ni svjetlost ne može da izaće, a ovakav objekat nazivamo crne rupe.