U borbi, na{i mladi qudi i{li su potpuno za primerima qudi Italije u wenoj borbi za narodno oslobo|ewe i ujediwewe, o kojima su ~itali i slu{ali. Macini i wegova Mlada Italija postaju ideal na{e omladine. Wegovi spisi prevode se, ~itaju i obja{wavaju, i javno i na privatnim skupovima. "Na{a najomiqenija literatura bili su ruski revolucionarni pisci i apostoli talijanskog risor|imenta", pi{e jedan omladinac toga vremena. I u Italiji su pripremani razni atentati, stvarala se tajna dru{tva, organizovali se zaverenici. Atentatoru na Franca Josifa, Oberdanku, koji je 1882. godine ka`wen smr}u, podignut je 1912. spomenik u Veneciji i pravqen mu je ~itav kult. Po wemu su nazivane ulice i spevana mu je ~ak i himna. Kad je Mario Sterle objavio jedan spis veli~aju}i Oberdanka, pa ga sud u Be~u aprila 1913. osudio na pet godina, prire|ene su po svoj Italiji bu~ne demonstracije protiv Austrije. U Rimu je zbog toga morao biti zatvoren Univerzitet, a u parlamentu je jedan poslanik uvredio samog austrijskog cara.

Tim talijanskim primerima pridru`ili su se i ruski. Svi mladi |aci u Bosni ~itali su tada ruske revolucionarne pisce i odu{evqavali se wihovim po`rtvovawem. Jedan od wih je pisao da im je Rahmetov iz romana ^erni{evskog [ta da se radi? "postao primer za ugled". List Zvono, pokrenut u Sarajevu 1913, uzeo je svoje ime po Hercenovu Kolokolu; Ga}inovi}ev Krik o~ajnika isto tako. U Stepwakovoj kwizi Podzemna Rusija "veli~a se individualisti~ka akcija, mu~eni{tvo, karakter, i prolazi cela galerija primera za ugled. U pripovetkama Gorkoga i Andrejeva to isto... Tamo su i motivi o sejawu crvenih zrna slobode, i o apostolima oslobo|ewa ~ove~anstva." U Lozani je Ga}inovi} do{ao u vezu s poznatim ruskim revolucionarom Lavom Trockim i pisao mu je: "Mi poznajemo istoriju va{ih ideja i volimo je, u mnogom je na novo izvodimo nad sobom. ^erni{evskog, Hercena, Lavrova i Bakunina mi ubrajamo me|u na{e najbli`e u~iteqe."

"Stoje}i pod neposrednim uticajem ruske socialno-revolucionarne literature", pi{e tada{wi omladinac B. Jevti}, "prirodno je da je orijentacija Mlade Bosne i{la, slede}i ciq narodnog oslobo|ewa, kolosekom ruske revolucionarne misli, vi{e nego putem koji su davali primeri iz talijanske i nema~ke istorije oslobo|ewa... Mlada Bosna je dolazila posle Marksa i Engelsa, posle ruske revolucije iz 1906; neki weni ~lanovi su pro{li {kolu Masarikovog socijalizma, mnogi su videli krvave radni~ke nemire u Sarajevu, 1906."

Najposle, atmosferu za preka razra~unavawa putem atentata stvarali su i drugi krugovi. U Ma|arskom parlamentu, 1912. izvr{io je atentat na grofa Tisu ~ak narodni poslanik Julije Kova~, a 11. februara 1913. izveli su svoj atentat s bombom rumunski nacionalisti u Debrecinu. Nekoliko meseci potom, poku{ao je Stevan Doj~i} u Zagrebu atentat na komesara Skerleca, a u maju 1914. poku{ao je da ubije tog istog gospodina Jakov [efer u zagreba~kom pozori{tu. Od tada se me|u mladim qudima govorilo na sve strane, skoro javno. Verovalo se, da }e oni biti ne samo opomena, nego i poticaj za neposrednu pro. menu kursa. Atentati treba da o`ive duh borbenosti u samom narodu, a da budu strah vlastodr{cu. U diskusijama i uzajamnim podjarivawima stvar se razbuktavala daqe. Tra`ilo se da se pogode glavne li~nosti re`ima, banovi, namesnici, ministri. U takvom raspolo`ewu pala je u martu vest da u Bosnu dolazi Franc Ferdinand, naslednik prestola i vrhovni {ef vojske.

Franc Ferdinand nije imao dobar glas. Bio je klerikalno nastrojen i vrlo uzak; li~no je bio nepoverqiv i veoma naprasit. Va`io je, naro~ito u vojnim i klerikalnim krugovima, kao budu}i stvaralac Velike Austrije, koja }e ukrotiti Ma|are i "utu}i rogove" Srbima. Za w se tvrdilo da sprema reorganizaciju Carevine na trijalisti~koj bazi. Pored Austrije i Ugarske tre}a jedinica imala bi biti jugoslovenska oblast, sa slovenskim zemqama, Hrvatskom, Slavonijom, Dalmacijom, Bosnom i Hercegovinom. Danas se zna da su to kod wega bile samo trenutne kombinacije, koje se ne bi dale ostvariti bez te{koga gra|anskog rata. Jer protiv wih su bili ne samo Ma|ari nego i austrijski Nemci, koji su gr~evito ~uvali prevlast u austrijskim zemqama. Za Franca Ferdinanda se, daqe, znalo da nije mario Srbe i da se u posledwe vreme, u ovim raznim krizama, pokazivao kao wihov neprijateq. Vojni~ka stranka pozivala se na w i nalazila je u wemu jak oslonac. To je bilo dovoqno da mladi qudi izaberu kao svoju metu ba{ wega. U wemu su hteli pogoditi ceo re`im Austrije. Utoliko pre, {to je prestolonaslednik dolazio ba{ u Bosnu, da tu, na bosanskom podru~ju, rukovodi manevrima, koji su imali nesumwiv antisrpski karakter. Odluka je posle poja~ana jo{ vi{e, kad se ~ulo za re{ewe da se on kroz Sarajevo proveze trijumfalno i demonstrativno licem na Vidovdan.

Odluku da izvr{e atentat na Franca Ferdinanda donelo je nekoliko omladinaca iz Bosne i Hercegovine, koji su se, kao |aci i radnici, nalazili u Beogradu. Wihova odluka bila je, po op{tem uverewu iz wihovih krugova, spontana. Samo su za oru`je u{li u vezu sa dva-tri lica iz Crne Gore. Danas se zna da ni u samom vo|stvu Crne ruke nije bilo sve poznato {ta se sprema i da su Apis i Voja Tankosi} radili na svoju ruku.

Odgovornoj vladi, s kojom su bili u neprijateqstvu, nisu dali apsolutno nikakvo obave{tewe; ~ak su, poma`u}i mladim qudima da se prebace preko granice, naro~ito pazili da oni ne bi do{li u kakvu bilo vezu s organima vlade. Znali su dobro da bi vlada bila odlu~no protiv toga, svesna mogu}ih opasnosti, i `eqna da zemqa, posle dva te{ka rata, sa~uva mir. i sam Apis predomislio se docnije i poru~ivao je u Bosnu svojim mladim prijateqima da odustanu od atentata, ali se oni vi{e nisu dali odvratiti.

U Tuzli i Sarajevu omladinci zaverenici, Gavrilo Princip i Trifko Grabe` gimnazisti i tipografski radnik Nedeqko ^abrinovi}, uveli su u svoj krug nekoliko svojih drugova, a posvetili su u stvar i nekoliko nacionalnih radnika koji su im imali izvr{iti izvesne usluge. Tajna je ~uvana dosta bri`qivo, ali se ipak pone{to naslu}ivalo. Ve} u maju govorili su neki proterani |aci iz Hrvatske o mogu}nosti atentata i o tom su u Be~ stizali izve{taji policijskih vlasti. i srpski poslanik u Be~u, Jovan Jovanovi}, pri~ao je da je na diskretan na~in skrenuo pa`wu na opasnost ministru za Bosnu i Hercegovinu, L. Bilinskom, ne znaju}i ina~e da ka`e i{ta konkretnije. Policija u Sarajevu upozoravala je oficirske krugove na opasnosti, ali su ovi samouvereno odbijali sve primedbe. Oni su organizaciju prestolonaslednikova puta uzeli u svoje ruke.

Atentat je izvr{en licem na Vidovdan, pred podne. Prvi atentat, koji je izveo ^abrinovi}, nije uspeo. Kad se prestolonaslednik vra}ao iz gradske ve}nice i po{ao da otvori novi muzej, izvr{io je drugi atentat Gavrilo Princip. Wegovi meci, ispaqeni iz neposredne blizine, smrtno su ranili nadvojvodu i wegovu `enu, koja je bila slu~ajno pogo|ena.

Sa austrijske strane prikazivala se srpska opasnost za weno podru~je kao neposredna. Srbija tek {to nije potpalila wene jugoslovenske oblasti i izazvala, revoluciju. Me|utim, srpska vlada je u ovo vreme najmawe mislila na to. Danas se pouzdano zna, i iz srpske i iz ruske diplomatske prepiske, da se Srbija, samo zbog Austro-Ugarske, ustru~avala da izvr{i finansijsko i diplomatsko ujediwewe s Crnom Gorom, koje je ponudio sam kraq Nikola, 2. marta 1914, u li~nom pismu kraqu Petru i da se, isto tako, ustru~avala da u Crnu Goru po{aqe svoje vojni~ke instruktore. Kad se ona ustezala zbog austrijske opasnosti da izvr{i to {to joj se nudi pod veoma povoqnim uslovima, zar bi ta ista Srbija, u to isto vreme, i{la za tim da izaziva Austriju na drugom pitawu koje je za ovu bilo jo{ osetqivije? U jednom izve{taju ruskog poslanika iz Beograda, N. Hartviga, od 7. aprila 1914, imamo i neposredne potvrde za to: "Pa{i} dr`i u daqem kao po`eqno, da se sad ostave po strani sve brige 'o jo{ neoslobo|enoj srpskoj bra}i i celom Jugoslovenstvu' i da se misli na mere, koje bi stvarno mogle u~vrstiti veze naroda iste krvi" izme|u Srbije i Crne Gore.

Be~ki krugovi re{ili su se od prvog dana da iskoriste ovaj atentat za svoje stare planove. Trebalo je Srbiju optu`iti kao vinovnika za taj slu~aj, koji se osu|ivao i na~elno kao sredstvo politi~ke borbe i posebno kao ubistvo ~oveka koji je mislio preurediti Dunavsku Monarhiju i re{iti jugoslovensko pitawe. Prvom optu`bom mislilo se delovati naro~ito u monarhijskim dr`avama, a posebno u Rusiji; a drugim se htela kod ostalih Jugoslovena raspaliti mr`wa protiv Srba. Oboje je bilo u vezi s namerom da se Srbiji objavi rat i da se, sad bar, uni{te plodovi wezinih pobeda.

Sem toga, u Be~u se jasno videlo da se od wega odbija i Rumunija, koja je, nezadovoqna stawem svojih suna. rodnika u Ugarskoj, po~ela da se pribli`uje Rusiji. Na Rumune su de lovali uspesi Srbije i Gr~ke i u woj se ose}alo ja~awe nacionalnih struja, koje su bile sve raspolo`ene antiaustrijski. Sukob izme|u Bugarske, koju je be~ka vlada otvoreno pomagala, i Srbije pribli`io je Srbe i Rumune. Opasnost da se Srbi i Rumuni s Gr~kom i. Crnom Gorom na|u, mo`da, na jednoj liniji pod vo|stvom Rusije, zabriwavala je be~ku vladu uveliko i car Franc Josif spremao je, jo{ pre atentata, jedno li~no pismo za cara Vilhelma. Tim pismom on je hteo da odvrati Nemce od dotada{we politike i da pridobije cara za austrijsko gledi{te. Atentat je doista promenio raspolo`ewe u Berlinu, i car Vilhelm je bio ~vrsto re{io da ovog puta pomogne energi~no svog saveznika. Kad je u Be~u bila osigurana saradwa Nema~ke, re{ilo se, bez kolebawa, da se Srbiji postavi ultimatum, koji bi unapred bio ude{en kao neprihvatqiv, i da joj se objavi rat. Ta je odluka donesena pre zavr{ene istrage u Beogradu, i bez obzira na to {to krivica zvani~ne Srbije nije mogla biti utvr|ena. S predajom ultimatuma otezalo se samo dok pro|e poseta predsednika Francuske Republike ruskom caru u Petrogradu, i to samo stoga da se ne bi dr`avnici te dve velike sile neposredno dogovorili o svom dr`awu prema sudbini Srbije.

Ultimatum je predan 10. jula. Rusija, Engleska, Francuska i Italija preduzimale su mnoge korake da se rat predupredi. Naro~ito je bila aktivna Rusija, koja je odmah izjavila da joj sudbina Srbije ne mo`e biti ravnodu{na. Iako je bilo jasno da napad na Srbiju mo`e izazvati svetski stav, Austrija nije htela odustati od svoje namere. Sva posredovawa ostala su uzaludna. Nije pomoglo ni to {to je Srbija primila ultimatum, a za jednu spornu ta~ku ponudila da se raspravi u Hagu, pred nepristrasnim me|unarodnim forumom. Izmisliv{i vest da su Srbi otvorili vatru na austro-ugarsku vojsku kod Kovina, austro-ugarski ministar inostranih dela, grof Berhtold, uzeo je to kao povod za rat i objavio ga je 15.(28) jula 1914. Neposredno iza toga objavila je Nema~ka rat Rusiji, motivi{u}i ga op{tom mobilizacijom ruske vojske, i odmah potom objavila ga je i Francuskoj kao saveznici Rusije. Da bi postigla br`e uspehe, nema~ka vojska je povredila neutralnost Belgije i po{la je preko wezinog podru~ja na severnu Francusku. Povreda belgijske neutralnosti uvela je u rat Veliku Britaniju. Crna Gora stala je odmah na stranu bratske Srbije. Tako se jo{ tokom jula meseca zapalilo vi{e od dve tre}ine Evrope. Svetski rat po~eo je u svoj svojoj `estini.