PANDORA
(Grč.
Pandora. lat. Pandora - žena titana Epimeteja, koja je na svet donela zlo i
patnju)
Kad je titan
Prometej, prijatelj i
zaštitnik čovečanstva, naučio ljude da koriste vatru, služe se spravama,
obrađuju polja, grade kuće, leče bolesne, zatim da čitaju, pišu i računaju,
ljudima je svanula zora srećnog života. Postali su razumniji i toliko moćni da
su prestali da se boje bogova. To se, naravno, nije svidelo najvišem bogu
Zevsu. Uništiti
čovečanstvo nije mogao, kako je to najpre nameravao, pa je odlučio da na ljude
pošalje zlo i bar tako im zagorča život. Naredio je bogu
Hefestu da od zemlje i
vode napravi predivnu devojku, a kad je Hefest to učinio, udahnuo joj je život i
zamolio sve bogove da je bogato daruju.
Bogovi su bili široke ruke pa su joj osim dobrih darova dali i takve kojih su
sami hteli da se reše.
Zevs je devojci dao ime
Pandora ("Svedajuća") i zapovedio bogu
Hermesu da je sa svim tim
darovima, zatvorenim u čvrstoj škrinji, odvede na svet Prometejevom bratu
Epimeteju. Zevsova namera se ostvarila: Epimetej se u Pandoru zaljubio i, uprkos
Prometejevim opomenama,
njome se oženio.
Pandorina sudbonosna kutija nije bila dugo pod ključem. O tome kako je došlo do
njenog otvaranja postoje dve verzije: prema jednoj, Pandoru je na to nagovorio
Epimetej, a prema drugoj, Pandora je sama podigla poklopac i u taj čas su iz
kutije izletele sve nevolje, sva zla, bolesti, muke i stradanja i razleteli se
po čitavom svetu. Pandora je poklopac brzo zatvorila, ali u kutiji je ostalo još
samo ono što su beda i patnja potisnuli na samo dno: nada.