BRAQUE [brak], Georges, francuski slikar; rodjen 13. V 1882. u Argenteuilu, umro 31. VIII 1963. u Parizu. Jedna od dominantnih licnosti Pariske slikarske skole. U doba fauvistickog naleta izlozio 1906. u Salonu nezavisnih prva svoja ulja: pejzaze slikane cistim bojama, te mrtve prirode, stvorene po cezanneovskim nacelima o svodenju forma na oble volumene. Od 1907. zapocinje rasclanjivati svijet vidjenoga u oblike geometrijskih tijela, omedjenih sirokim uglastim plohama; pritom primjenjuje tonsku modelaciju sluzeci se suzdrzljivim i zagasitim smedjim, modrikastim i mutnozutim skalama. Njegovi pejzazi iz Estaquea, izlozeni na Jesenskom salonu 1908, izazvali su primjedbu clana zirija H. Matissea da Braque konstruise svoje pejzaze kockama (franc. cube), odakle je izveden naziv kubizam. Braque i Picasso su paralelno i u isto vrijeme uveli taj likovni izraz. Braque je jos desetak godina kubisticki stilizovao svoje mrtve prirode s violinama, gitarama i gipsanim torzima. U slijedecoj fazi, poslije 1918,vraca se svom prvobitnom kultu obline, interpretirajuci je vise u linearnom smislu nego plasticno-iluzionistickom. Objekti su redukovani na plosne i gotovo ornamentalne pojave, koje samo tanka granica dijeli od apstrakcije. Tek radovi posljednje faze (oko 1955) pokazuju zaokret prema irealnom. Vecina se njegovih djela naziva jednostavno Nature morte, a kod pojedinih su nazivi specifikovani po temama: Gasa na stolu; Lula, karte i novine; Gitara; Mandolina; Harfa i violina; Boca Ruma; Vaza s anemonama; Kosarica voca; Casa i boca, ili naprosto Kompozicija. God 1952-53. izradio 3 stropne slike u Louvreu (Dvorana Henrija II), a 1954. vitraje za crkvu u VarengeviIleu. Korijen Braqueove umjetnosti cvrsto je usadjen u tradicijama francuskog slikarstva, prema kojima je on sa svojim licnim izrazom samo prividno u opoziciji.

 

 

                                 Portugalac                                                      Kompozicija

 

 

<<Kubizam

Pocetna strana