PROMJENA L U O

     Sonant l mijenjao se u vokal o kada se našao na kraju sloga. Ova pojava desila se u XIV vijeku u glavnini štokavskih govora. Možemo je pratiti:

  1. u oblicima radnog glagolskog pridjeva: bio (bila), radio (radila), znao (znala)

  2. u imenicama: so, vo, kotao

  3. u imenicama na -nica:

  4. u imenicama na -ac:

  5. u pridjevima: beo (bela), topao (topla), mio (mila)

  6. u imenicama sa nastavkom -ba:

     Ova promjena je relativno kratko trajala i zaro ima puno odstupanja, a ponekad i dubletnih oblika - sa ovom promjenom i bez nje. vRiječi stranog porijekla ostale su bez ove promjene: general, fudbal, bakal, kanal, metal i mnoge druge. Neke riječi javljaju se sa dubletnim oblicima: so - sol, bo - vol, soko - sokol, topao - topal.

NAPOMENA

     Imenice na -lac čuvaju sonant l  u nominativu jednine i genitivu množine jer se u tim oblicima sonant nalazi na početku sloga, a u ostalim padežima javlja se vokal o na mjestu sonanta:

N    slušalac
G    slušaoca
D    slušaocu
A    slušaoca
V    slušaoče
I     slušaocem
L    slušaocu
slušaoci
slušalaca
slušaocima
slušaoce
slušaoci
slušaocima
slušaocima

NAZAD