
Svetlucave bele dine koje vetar oblikuje u
glatke zaobljene polumesece proteže se u beskraj pred očima posetilaca pustinje
Beli pesak. Ali ovo nije običan pesak; zaista to nije običan kvarc već gips.
Beli pesak je najupečatljivija pustinja od gipsa na svetu. Ovih 780 km2
površine pustinje nalazi se u dolini ravnice Tularosa u Novom Meksiku, a
veći dio ovoga područja proglašen je za nacionalni spomenik još 1933. godine.
Ovaj gips niko nikada nije upotrebljavao- ova pustinja je ipak previše udaljena,
a gipsa ima i na drugim mestima. Gips je beli mineral koji se upotrebljava za
proizvodnju cementa, a velike naslage ovih stena postoje u planinama koje
okružuje beli pesak. Sunce i vetar izazivaju isparavanje vode iza koje ostaje
suvo zemljište od grubog i stvrdnutog gipsa, koji je usitnjen radom vetra. Ove
sitne čestice vetra oblikuju u dine kje mogu biti visoke i do 30 m. Vetar dine
polako pomera u prevcu severoistoka, ponekad i brzinom od 6 m godišnje. Ovaj
suvi predeo moze da zaslepi - ispod prostranog plavog
neba i nemilosrdnih zraka sunca podseća
na Divlji zapad- Rio Grande je sasvim blizu. Meskalero
(Mescalero) Apači ovamo su
dolazili da prikupe so s alkalnih
ravnica; tu se i danas mogu naći
tragovi njihovih logorskih vatri- zagrejani gips
je ostavio beli trag koji se naknadno učvrstio
posle kiše. U Silver
Sitiju (SilverCity), zapadno od planina San
Andres, 1859. godine rodio se
Vilijam H. Buni (William H. Booney), poznatiji kao Bili
Kid. Ovom odmetniku bila je sarno 21
godina kad ga je ubio šerif Pet Garet (Pat
Garrett) posle bekstva iz zatvora u Linkolnu (Lincoln) u
Novom Meksiku. Beli pesak ima svoje mesto u
istoriji sukoba. Za vreme Drugog svetskog
rata dolina Tularosa bila je područje za
ispitivanje bombi. Dana 16.
jula 1945.
godine prva nuklearna bomba, izradena u
Los Alamosu severno odavde, testirana je u blizini
Alamogorda. Ima biljaka koje uspevaju izvući
hranljive sastojke
iz ove varljive divljine.
Topole se drsko uzdižu prema nebu,
ponekad sarno nešto više
od peščanih dina. Kad se dina
premesti, topole mogu ostati zarobljene u oklopu od gipsa. Slično
njima
i juka, koju nazivaju i
"bozja sveca",
preživljava tako
što svoje zmijoliko korenje pruza
kroz dine. Njeni cvetovi u obliku
zvončića krem boje predstavljaju
simbol Novog Meksika. Indijanci su
jeli izdanke i cvetove ove biljke, a od
njenih semenki pripremali su kašu.
Malo krupnih životinja
zalazi
u
pustinju
Belog peska. U njoj nema mnogo hrane,
a ni zaklona od ubojite dnevne vrućine.
Pacovi torbari ovde mogu preživeti zahvaljujući
ukopavanju u pesak, daleko od vrućine.
I miševi torbari se sklanjaju u
svoje rupe. Uz tri vrste guštera posebna
svetlog bezuhog guštera
-
i ovi miševi
su bele boje koja ih vrlo dobra sakriva
od grabljivaca kao što su
sove i sokoli. Savrerneni posetioci Belog peska mogu
se ovde provozati oznacenim
putem.
Ipak, peščane oluje ponekad
usporavaju saobraćaj, a dine koje
se pomeraju često se ispreče
na putu.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |