Sjeverna Amerika: U Sjevernoj Americi zivi 19 vrsta zmija otrovnica: 15 vrsta cegrtusa, vodena mokasina, rusoglavka, te dvije vrste koraljnih zmija. Cegrtuse, rusoglavka i vodena mokasina su jamicarke, a koraljne zmije spadaju u porodicu Elapidae. Od svih njih najpoznatije su cergtuse. Znacajne su po tome sto na vrhu repa imaju tzv. cegrtaljku koju nema niti jedna druga vrsta zmija. Cegrtaljka se sastoji od labavo spojenih suhih segmenata koze koje zmija ne odbacuje pri presvlacenju. Pri pokretanju, segmenti stvaraju poseban zvuk, karakteristican za cegrtuse. Novookocena cegrtusa nema cegrtaljku, ali je nakon 3 - 4 presvlacenja vec moze koristiti. Najglasnije su cegrtaljke koje imaju 8 - 11 segmenata. Po broju segmenata ne moze se ustanoviti koliko se je puta zmija u zivotu presvukla, jer segmenti sa vrha cegrtaljke cesto otpadaju, pa cegrtaljke mogu biti krace ili duze.
Cegrtuse mogu biti razlicite duljine. Najveca vrsta moze biti duga preko 2 m, a najmanja oko 60 cm. One zive i na najrazlicitijim stanistima, od pustinja do suptropskih mocvara. Njaveca je od svih istocna dijamantna cegrtusa (Crotalus adamanteus). Najveci ulovljeni primjerak bio je dug oko 2,4 m. Ona zivi na Floridi i u nekoliko susjednih drzava. Naziv dijamantna dobila je po tome sto na ledjima ima mnogobrojne cetvrtaste sare koje oblikom podsjecaju na dijamante. Ako joj se pridje, pocinje glasno sistati i koristiti cegrtaljku, ali pri tome uvijek pokusava pobjeci u kakvo skloniste. Otrov joj nije jako toksican, ali je ubrizgana kolicina vrlo velika i, ako se ugriz ne lijeci, najcesce dolazi do smrtnog ishoda. Izbjegava blizinu ljudi, a pojacanom melioracijom i kultivacijom velikih podrucja Floride sve se vise smanjuju stanista na kojima zivi. Zato je u Americi pokrenuta akcija za ocuvanje ove ugrozene vrste zmije.
Zapadna
dijamantna cegrtusa (Crotalus atrox) naraste do 2 m, a nastanjuje
velika podrucja Teksasa, Novog Meksika, Arizone i Arkanzasa. Slicna je istocnoj
dijamantnoj cegrtusi, ali je od nje manja i manje intenzivno obojena. Osim toga,
ona izbjegava mocvarna stanista i zivi u suhim stepama i polupustinjskim
podrucjima. Za razliku od istocne srodnice, ova cegrtusa ne bjezi nego se
suocava sa napadacem. Zbog velike agresivnosti i podrucja na kojemu zivi (visoka
gustoca ljudske populacije), zapadna dijamantna cegrtusa smatra se jednom od
najopasnijih zmija SAD.
Sumska je cegrtusa (Crotalus horridus) jedina vrsta cegrtuse koja zivi na gusto naseljenom sjeveroistoku SAD. To je vjerojatno prva vrsta cegrtuse sa kojom su se susreli prvi americki doseljenici. Zivi u sumskim podrucjima, ali i u blizini rijeka i jezera. Nije osobito agresivna i potrebno ju je dosta isporovocirati da bi napala. I ova je vrsta cegrtuse ugrozena, jer se unistavaju njena stanista. Ovu vrstu cegrtuse koriste u svojim obredima sljedbenici Crkve gospodina Isusa Krista. Ugrizi medju sljedbenicima ove sekte su vrlo cesti, ali sljedbenici najceste ne traze nikakvu medicinsku pomoc, pa je broj invalidnih osoba vrlo velik.
Sve sjevernoamericke cegrtuse (osim jedne) imaju otrov u kojemu prevladavaju hemotoksicne tvari. Otrov ima jako razarajuce djelovanje na tkivo i moze izazvati gangrenu. Glavni simptomi su bol i brzo oticanje ugrizenog dijela tijela. Ponekad se mogu javiti i simptomi koji su povezani sa neurotoksinima u otrovu (promjena u percepciji boja, promjenjen okus i miris, itd). Cesta je pojava mjehura na kozi ispunjenih bistrim i krvavim sadrzajem.
 |
 |
 |
 |
 |
 |