RENESANSNA SKULPTURA

         Skulptura je takodje raskinula sa srednjovjkovnom tradicijom. Skultura se oslobađa arhitektonskog okvira. Umjetnici sada obrađuju zadnji dio isto kao i prednji. Poznati skulptori su o Donatelo i Mikalanđelo.

          Donatelo je u svojim djelima izrazio skoro sve vidove renesansne umjetnosti. Prvi je poslije antike izlio u bronzi muski akt u prirodnoj veličini. To je njegova statua Davida. Iako je skulptor na reljefima je radio trodimenzionalni prostor, oživio je u novom duhu naturalizam rimskog portreta tipa biste. Mikelanđelo, uz Leonarda jos jedan univerzalni umjetnik. Njegova statua "Davida" viša od 5 metara isklesana je u jednom bloku bijelog kararskog mermera. Ono po cemu se ona razlikuje od Donatelovog istoimenog kipa nisu samo dimenzije i materijal nego i umjetnikov odnos prema ljudskoj figuri.
Nasuprot oslobodjenoj energiji izrazenoj kroz opusteno tijelo Donatelove statue kod Mikelandjelovog "Davida", dobija se utisak da se nergija sabija, a ne da se oslobadja. Otuda osjecanje napetosti u jednom tijelu shvaceno kao "tamnica duse". U krugu firetinske intelektualne elite na dvoru Medicija ozivjela je ljubav za Platonovu filozofiju-neoplatinizam. Platonova filozofija o dualizmu tijela i duse nije imala uticaja na grčku skuplturu, jer ona izrazava sklad tijal i duse, ali na skulpturu Mikelandjela koji je bio veliki postovalac antike, baš ta strana grčke misli imala je jak uticaj. Iste osobine njegovog "Davida" imaju i statue "Mojsija i robova", klesane za grobnicu papa Julija II, a jos vise kipovi nadgrobnih spomenika Lorenca i Đulijana Medicija. Grobnica Đulijana Medičija sastoji se od statue pokojnika u sjedecem polozaju smjestene u nisi zida iznad sakrofaga i od poluležećih statua "Dana" i "Noci" na poklopci sakrofaga.
Skulpturalne mase su rasclanjene i slozene u najvecoj mogucoj mjeri, ali obrazuju torugao i cvrsto drze slozenu mrezu vertikala i horiznontala. Dualizam tijela i duse izrazen je kroz kosmicku suprotnost smiraja "Dana" i budjenja "Noci".

KVIZ

POČETAK